Adnan Huremovic (2000)
Drugova nisam imao
oci nicije nisam ljubio
sve sto sam imao
kucu i svoju zemlju
Ali tog dana
dusmani dodjose
tugu donesose
uzese mi i to
Sad setam po tudjoj zemlji
Sad sanjam svoju kucu
nosim u srcu ime
Ime svog KOZARCA
Vratit cu se ja
u svoj rodni kraj
Prosetat cu opet
Onim najljepsim sokakom
Ljubuit svoju zemlju
bit cu sretan ja
Sta ucini dusman
to necu zaboravit ja
"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.
26.05.2017. god.
