Izdvajamo

Piše: Elvir Softic Nastavnik Likovnog

 

24 MAJ, DAN KADA SU DJECA OSTAJALA BEZ SVOJIH RODITELJA,
RODITELJI BEZ SVOJE DJECE, A
KOZARAC BEZ SVOGA ZIVOTA.
Dan kada su svi plakali:
Nase KUCE, Nase mirisne AVLIJE, GOLUBOVI na nasim gorucim krovovima,
Nasi bistri POTOCI,
PRAZNE UCIONICE sa slikama punim BRATSTVA I JEDINSTVA I BORBE PROTIV FASIZMA,
Slike PIONIRSKIH ZAKLETVI, Zakrvavljena
STARENICA,
UGASENE MANGALE, Nedogorjela vatra u nasim sporetima i neispeceni BURECI u njima, PRAZNE KOLIJEVKE , Djecije CIPELICE I CIPELE,
Neispunjeni LJUBAVNI SASTANCI,
OTRGNUTA MLADOST,
SVE JE OKO NAS KRVARILO I GORILO, ALI NADA NAS NIJE NAPUSTALA, NISMO DALI DA IZGORI

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.