Izdvajamo

 

Nedžad i Emil, perspektivni političari sa bosanskohercegovačkim korijenima, traže da Švedska uvede sankcije Miloradu Dodiku!
Nedžad Deumić je rođen u Prijedoru 1988. godine, u Švedsku je izbjegao 1993. godine. Obojica su
aktivni u stranci KD (KRŠĆANSKODEMOKRATSKA STRANKA). Nedžad je kandidat za Švedski državni
parlament (Riksdag) na izborima u septembru 2022. godine.
Emil Moghaddam je rođen u Švedskoj 1999. godine (korijene vuče iz Cazina)!

Članak je potpisao i Magnus Jacobsson: član državnog parlamenta ispred KD.

Nemojmo zatvarati oči pred uticajem ruskog režima na krizu u Bosni (tekst je preveden sa Google Translate).

1. marta ove godine navršava se 30 godina od proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine od Jugoslavije.
Nakon Deklaracije nezavisnosti uslijedio je najkrvaviji rat u Evropi od Drugog svjetskog rata i brutalni genocid.
Prošlo je tek 30 godina, ali situacija u zemlji je još daleko od stabilne. Ne samo sada kada postoji opasnost da se
razbukta novi sukob, a stare rane se ponovo kidaju.

Prošle godine u BiH je donesen novi zakon koji podrazumijeva potpunu zabranu negiranja genocida, uz kaznu
zatvora. Rukovodstvo bosanskih Srba i dalje negira genocid u Srebrenici. Presuda Haškog tribunala o
bosanskom ratu do sada je izjednačena sa sudom koji okrivljuje cijeli srpski narod. Strah da će zvanično
priznanje genocida dovesti do smanjenja političkog uticaja na bosanski entitet Republika Srpska (RS) je dobro
utvrđen. Lider bosanskih Srba Milorad Dodik koristio je zakon protiv negiranja genocida kao izgovor da zemlju
dovede u novu krizu. Radeći na 'proboju RS-a iz zemlje, mir je ponovo ugrožen. Pokušaj ponovnog iscrtavanja
karte nikada se ne može učiniti bez oružanog sukoba.
Narod stoga živi u strahu od novog rata, skoro 30 godina od prethodnog koji je koštao 100 000 života i 2 miliona
ljudi stavio u bijeg. To nije spriječilo rukovodstvo bosanskih Srba u želji da ponovo stvori zloglasnu vojsku VRS-a,
vojsku koja je počinila genocid i koja je, prema podacima CIA-e, činila 90% svih ratnih zločina.
Međutim, nije zakon osnova da mir ponovo bude ugrožen. U stvari, brutalni i krvavi rat se odigrao u naše
vrijeme i da rane preživjelih nisu imale vremena da zacijele. Populistički političari u zemlji to često koriste.
Politički sistem zemlje zasnovan je na etničkoj pripadnosti i karakteriše ga visoka nezaposlenost, visoka
korupcija i nisko poverenje u demokratiju. Dodik namjerno iskorištava prijetnju izbijanja epidemije kako bi
probleme poput nezaposlenosti i korupcije gurnuo pod tepih. Iskorišćavajući ranjivost ljudi nacionalističkom
retorikom i prijetnjama ratom, on rizikuje da zapali cijeli region.

Rusija je nedavno pokrenula brutalnu invaziju na Ukrajinu. To je strašno i tužno. Ali nemojmo zatvarati oči pred
uticajem ruskog režima na krizu u Bosni. Putinov režim ima bliske veze sa političkim vrhom RS. Ambasador
Rusije je ove godine prisustvovao obilježavanju entitetskog "Dana" 9. januara, čime se, prema ocjeni Ustavnog
suda BiH, krši Ustav. Politički uticaj je nešto što Rusija koristi da zaustavi put Bosne ka članstvu u EU i NATO-u.
To je vitalni put za Bosnu, ali i put koji je potpuno suprotan ruskim interesima.
Uprkos snažnoj volji Bosanaca za evroatlantskim integracijama, put do tamo je složen. Saradnja EU zasniva se
na konsenzusu, za čije postizanje je potrebno vrijeme kada su u pitanju spoljnopolitički stavovi. Ali Švedska ne
mora čekati. Švedska može igrati važnu ulogu i voditi primjerom kao partner. Izjave vlasti u stilu "pratimo razvoj
događaja" nisu dovoljne. Stoga bi švedsko vanjskopolitičko djelovanje trebalo biti aktivnije i konkretnije. U
suprotnom, postoji rizik da će se populistički saučesnici koji su naklonjeni Rusiji dalje afirmirati i da će prijetnje iz RS postati stvarnost. Sjedinjene Države su već uvele ciljane sankcije Miloradu Dodiku. Vrijeme je da Švedska
djeluje prije nego što bude prekasno.
Ministrice vanjskih poslova Ann Linde, šta čekate?

Låt oss inte blunda för den ryska regimens påverkan på krisen i Bosnien

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)