Izdvajamo

 

Piše: Dragan Bursać

Svijet MOJIH muslimana!
Premijer Mađarske Orban juče je preko svog glasnogovornika sramno kazao da bi integracija dva miliona Bošnjaka-muslimana iz BiH predstavljala veliki izazov.
A znaš li ti Viktore da je meni pola familije bošnjačko?
Znaš li za Esmu, Seju, Vernesu, za mog Damira, za sve moje?
Znaš li ti da je ono najtananije, najsvjetlije i najsvetije u mojoj zemlji baš muslimansko?
Znaš li ti Viktore, kako zvuk ezana, nanina ruka na licu, riječ starca iz mahale smiruju i dušu poje?
Znaš li ti kako je kad te ugoste u Jablanici, pa ti pet dana kući ne daju ići lažući da je OVOLIKI SNIJEG preko Prozora?
Znaš li kako je kad ti u Kozarcu prijatelj uz zagrljaj poturi kvrgušu vruću, što ju je srcem grijao?
Znaš li kako je popiti sok od zove u Počitelju dok gledaš pčelu kako se zovom gosti?
Znaš li kako je kad te nepoznati ljudi dočekaju kao najrođenijeg dok ti u Ključu mijenjaju probušenu gumu, pa ti ni oni kući ne daju. Noć je uz Grmeč, a vidi Sane i pastrnke?
Znaš li kakav mir vlada u srcu dok čitaš Maka, kako te riječ nosi uz Skendera, kako oko suzi uz Sidrana, kako glas utihne ponad Himzinog, kako se utopiš u Berbera…?
Znaš li Viktore Orbane, kakva je privilegija živjeti u svijetu u kome sasvježđa i Sunce i Mjesec titraju ritmom Njegovog imena?
Znaš li… o-znaš li išta dok pljuješ po bosanskim muslimanima, čistoj suzi na licu ovakve strašne Evrope?
Ne znaš, jer nije problem u 2 miliona dobrih duša bošnjačkih, nego u fašizmu tebe i nesoja oko tebe!
A sad ću ti reći, ja većih Evropljana od Bošnjaka nisam vidio, a oni zaista, zaista ne mogu na isto mjesto gdje se ti pitaš. I zato će biti Bosna i Hercegovina evropska sa svojim muslimanima, jer ona to JESTE, nema šta tebe pitati.

Dragan Bursać
Foto:
ZIYAH GAFIC

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.