Izdvajamo

Kada sam izašao iz trećeg logora u Trnopolju, zakleo sam se Bogu da nikad više neću staviti ruke na potiljak, da nikad više neću sagnuti glavu ni pred kim na kugli zemaljskoj, a kamoli pred nekim općinskim kaubojima.

Ovako počinje svoju priču Jusuf Arifagić, vlasnik najveće farme norveških krava u BiH.

Oduzeli zemlju

Ovaj rođeni Kozarčanin na svojoj koži doživio je sve anomalije bh. politike, prožete mešetarenjem, korupcijom i reketarenjem. Samo tri kilometra od zloglasnog logora Trnopolje napravio je najveću farmu i postao najveći proizvođač mlijeka u RS. Njegova čelična volja i nesalomivi karakter su ga „koštali“.

Farmu krava iz Bosanskog Petrovca mora prebaciti u Kozarac, i to nakon što je uložio oko 1,4 miliona KM u ovoj općini. Sve to jer nije htio igrati „po principu lokalnog šerifa“. Nije mu htio dati mito kako bi ga pustio da radi i širi svoju farmu! Reporteri „Avaza“ posjetili su Arifagića na njegovoj farmi u Kozarcu. Tabla „Arifagić Investment“, ogromne hale, traktori, kamioni, stotine grla krava – nesvakidašnja, lijepa slika BiH.

- U Bosanskom Petrovcu sve je išlo glatko do lokalnih izbora. Formira se nova općinska većina sa SDA na čelu. S obzirom na to da se nisam htio javiti lideru lokalne SDA da se on sa mnom dogovori, onda su, jednostavno, donijeli odluku i oduzeli mi zemlju – kaže Arifagić.

Općinsko vijeće Bosanskog Petrovca odlučilo je da treba preispitati sve što je vezano uz poslovanje njegove firme. Sve zbog toga što se ovaj bivši logoraš, investitor, patriota nije htio pokloniti reketaško-mafijaškom klanu.

- Nikad nisam nikome dao marku mita, niti ću! To im konačno mora biti jasno. U tom periodu ja sam već kupio objekte, dao 400.000 KM, investirao dodatno milion KM, kupio bivšu fabriku drvne industrije „Fama“, 10.000 kvadrata devastiranih objekata, uradio nove pumpne stanice, bazene, preselio prva grla... I onda su mi uzeli zemlju! Klasična ucjena – ogorčen je Arifagić.

Morao je stoku prebaciti u rodni Kozarac.

Pokret intelektualaca

- Dolazio je ministar Šemsudin Dedić (SDA). Dođe tu, klima glavom, sasluša, obeća i onda ode i zaboravi ko je Jusuf Arifagić. Danas u Petrovcu imam 320 grla, ali nemam nijednog kvadrata zemljišta i ovo je treća godina – kaže on.

Na kraju je poručio narodu BiH da je krajnje vrijeme da uzme stvar u svoje ruke.

- Ne treba ovdje nikakva politika, već jedan pokret intelektualaca, studenata, privrednika koji trebaju progovoriti i objasniti da je ovo naša zemlja. Dođu svake četiri godine, prohodaju kroz Kozarac, uzmu glasove, pokupuju ili ukradu i onda odu u Sarajevo i odatle ne vide preko Vlašića - kazao je na kraju Arifagić.

Mladi masovno odlaze

Boli ga što, kako kaže, imamo 1,1 milion hektara neobrađene zemlje, pola miliona nezaposlenih i što masovno mladi odlaze preko granice.

- Ovdje je na sceni 20 godina sistemske pljačke ove države iz tri velika centra političke moći. Ako se to ne zaustavi, gdje će BiH biti 2050. godine, ko će u njoj živjeti – kaže ovaj ustrajni Kozarčanin.

Ovo je moja zemlja i ja iz nje neću

Jusuf svima poručuje:

- Ovo je moja zemlja i ja iz nje neću. Ja sam iz nje otišao poslije preživljena tri prijedorska logora, vratio se u nju i borio se za nju. Zaradio novca u Norveškoj i došao ciljano u svoj Kozarac da gradimo BiH. Zaposlio sam 45 ljudi svih nacionalnosti.

Autor: E. TRAKO/Avaz

Foto: Nijaz-Caja Huremovioć

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović