Izdvajamo

Ovaj Cetvrtak cu da pocnem sa desavanjima od nedelje, posjeta logoru Keraterm. Moje misljenje je da je ovaj put posjeta bila najbrojnija u zadnjih sedam ili osam godina. Nadam se da ce iduce godine biti jos veca brojka. Cekajuci zvanicni pocetak programa ja sam malo hodao okolo i fotografisao raju, poznate i nepoznate.

 

Prica kojom je ovaj covjek pokusao da opise svoje dozivljaje u ovom logoru je sve nas dirnula, tako da su mnogi zaplakali. Posto sam i sam bio zatocenik ovog logora, ponovo su mi se vratile one slike od prije 19 godina. Poslije toga sam otisao na svadbu ali moje raspolozenje na svadbi nije bilo onako kako sam navikao raju da me vide.

Zivot tece dalje ali ovo se ne moze i ne smije zaboraviti

Ponedeljak je bio dan fk Bratstvo Kozarac. Poslije podne je odirana utakmica Bratstvo protiv Dijaspore. Rezultat nije bitan. Navece je odrzan mega koncert za 80 godina fk Bratstvo Kozarac. Program je vodio Leka

Sve je pocelo sa nasim K.U.D Kozara

Zatim su nastupali nasa poznata imena. Samira Kasumovic je uspjela da probudi prilicno uspavanu publiku.

Satko i njegova raja, veceras su izgledali jako sretno i opusteno. Cilj ovog koncerta je bas i bio da se raja opusti i oraspolozi.

Mene su ova dva djecaka odusevili. Imena im nisam zapamtio ali su dobri.

Nas Abaz sretan i nasmijan sa svojim kozarcanima.

Elvira Rahic, raja i kad nije na bini.

Moj jaran se hvali sa svojim sljivama. Morao sam priznati da su njegove sljive ove godine bolje.

Jedan kratki susret sa familijom.

Ovih dana me prepoznaju nasi, koji zive negdje daleko. Ova gospodja nam je dosla cak iz Amerike.

Moj komsija Secko Alic. Ovaj covjek me odusevio, kad mi je rekao da dolazi u BiH zbog djece, kaze da ne zaborave maternji jezik. Eh kad bi svi ovako razmisljali nebi morali svojim roditeljima prevoditi sta im unucad kazu ili sta im unucad zeli.

Danas je na cetvrtku padala kisa pa smo se morali ovako sklanjati.

Kako je lijepo kad mi se neko javi i kaze da gleda ove moje fotografije.

Nasa raja, zive u Americi.

Moja rodica Razija Mehmedagic. Nismo se vidjeli ima vise od 10 godina.

To je to za ovaj Cetvrtak a do slijedeceg pozdrav iz svee snage

Jos samo ovo:Čovjeka primaju u društvo prema odjeći koju nosi, a ispraćaju ga prema duhu koji je pokazao.

 

Nijaz - Caja

 

 

 

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.