Izdvajamo

Padni - ustani. Padni - ustani. Padni....Ustani. Padni ustani

Trči...Hodaj...Skakući...Zapinji...Padni.....Puži....Ustani !!!

I šuti. Dobro je. Može biti i gore. Uvjek može biti gore...

Savij se, trpi...Sve dok ti šef ne zašije dovoljno peneza u jorgan a tebi Trpimir postane srednje ime. Šuti i trpi.



Dobro je. Može biti i gore. Uvijek može biti gore...

Kada kreneš po hljeb i mljeko ponesi koji fening više. Jutro je uvijek skuplje od večeri...

Al´ dobro je...Šuti...

Na zidu plača, pred nekim bankomatom,gdje uplate uvijek kasne...Šuti.

Zgužvaj onaj listić sa svojim nulama, baci u koš i idi dalje...

Samo idi dalje.

I šuti.

Sve prešuti...

Al´ otiđi nekad sa rajom na kahvu. Otiđi na dvije kahve.

I onda lupi šakom od sto: "Šta k´o reko...zeko rek´o !"

I nagovori im se.

Bit´ će ti lakše da sutra opet šutiš.....

 

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.