S moćnom bjelosvjetskom zaleđinom, Dodikove i srpske igre s vatrom prolazit će nekažnjeno
Ruska i francuska diplomatija oduvijek su čuvale leđa Srbiji. Moskva, pri tome, nikad nije skrivala svoju „bratsku“ solidarnost, dok se Pariz uglavnom bavio podmuklim udarcima.
Oni su, međutim, imali ogromne efekte na razvoj situacije u BiH, posebno ona posjeta francuskog predsjednika Miterana (Mitterrand) Sarajevu s početka agresije, kojom je svijetu poslao lažnu poruku o tobožnjoj bezazlenosti događaja koji su se tada zahuktavali.
Kad ovo znamo, ispada normalno što su francuski i ruski zvaničnici u Njujorku zažmirili na diplomatske kodekse i mimo svih normi ipak primili Dodikovo pismo, u kojem on gomilom laži pokušava da zavede na krivi put vrhove UN-a, kojim se ovih dana obratio Valentin Incko (Inzko).
Nikakva utjeha pri tome nije u činjenici da su samo Rusi i Francuzi prihvatili Dodikovo pismo. Dvije tako moćne diplomatije naravno da su imale kanale kojim će i svim drugim važnijim zemljama dostaviti obmanjivački dopis iz Banje Luke i tako rukovodstvu UN-a otežati da spozna pravu istinu o trenutnoj situaciji u našoj zemlji.
Krupan lobistički posao na međunarodnoj sceni za Srbiju, RS i Dodika odradila je ovih dana i Međunarodna krizna grupa (ICG) svojom sramno pristrasnom analizom, ali i pismom čelnice te organizacije Luiz Arbur (Louise Arbour) koje je upućeno vodećim evropskim diplomatima.
ICG se tako našla u poziciji otvorenog prosrpskog igrača, koji svojim friziranim analizama krivotvori suštinu procesa koji se odvijaju u BiH. U svjetskoj diplomatiji mnogo je prljavih, niskih udaraca. Umjesto istine, favoriziraju se goli interesi; vjerske, finansijske, tradicionalističke i druge veze.
U takvom svijetu, nažalost, siročad su i Bosna i Bosanci i Bošnjaci, nikome dragi i mili toliko da se, ma koliko bili krotki i dobronamjerni, za njih neko svojski založi. Stoga ne treba čuditi ukoliko se i sva trenutna povika na Milorada Dodika i njegovu politiku završi bez ikakvog rezultata. Šta ćemo, uostalom, dobiti ukoliko on povuče odluku o referendumu, a Evropska unija zauzvrat, umjesto njega, pokrene proces reforme državnog pravosuđa u BiH, što se trenutno zagovara u Briselu?
Bila bi to, u svakom slučaju, Dodikova velika pobjeda. Njegova i njegovih diplomatskih zaštitnika koji se i u Njujorku i u Briselu trude da laktaškog zloduha odbrane po svaku cijenu. No, kad su mogli opravdavati i štititi Miloševića u njegovoj najkrvavijoj fazi, ovo s Dodikom dođe im kao sitnica.
Vlastimir Mijovic
