Izdvajamo

Svjedok strijeljanja 29 Bošnjaka kod Prijedora

Njegovo ime trebalo je biti na spomen-ploči ubijenima u zaseoku Gradine u selu Zecovi kod Prijedora. No, umjesto toga, danas je na listi svjedoka protiv osumnjičenih za pokolj nad Bošnjacima iz Rasavaca i Zecova. Najmlađa žrtva tog monstruoznog zločina je Ernest Bačić sa samo tri godine, a najstariji je bio Ibrahim Bačić sa 66 godina.

Dvanaest osoba uhapšeno je ove sedmice u akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Prema izjavama svjedoka, 25. jula 1992. u tim mjestima su komšije Srbi mučki strijeljali 29 bošnjačkih civila, žena i djece.

Vezao pertle

Božijom voljom zaštićeni svjedok K. S. spasio se strijeljanja i već 22 godine nosi ožiljke na duši.

- Bilo nas je 17 u kući kada se začuo glas vojnika u avliji: „Izlazite svi napolje!“ Prva je krenula strina Šehrija, a za njom ostali. Napolju su se čuli dernjava i psovke vojnika. Bio sam među posljednjima, silazio niz betonske stepenice i na tren zastao da vežem pertle na cipelama. Kada sam ustao i krenuo, začula se paljba. Pucali su u moje najmilije – ispričao nam je svjedok.

Samo pukom srećom preživio je ovaj stravičan zločin i, kako kaže, osjeća obavezu da o tome svjedoči do kraja života. I danas se sjeća svakog detalja tih događaja.

- Bio sam totalno izgubljen. Istrčao sam i bukvalno protrčao kroz živu vatru i paljbu metaka, a da me nijedno zrno nije pogodilo. Začudo, ubice me nisu ni primijetile, ali to je sve bila Božija volja. Sakrio sam se iza susjedne kuće, uz pleter konjskih kola i gledao kako ubijaju. Jedan uniformirani vojnik bio je s maskom na licu, a drugi pored njega, odmah sam ga prepoznao, bio je moj komšija iz Rasavaca Ilija Zorić, koji je i uhapšen. Ostao sam nijem, samo sam se još malo povukao iza kuće da me slučajno ne bi vidjeli. Iz tog položaja potom sam vidio samo jednu ruku s pištoljem. Vojnik je pucao u tijela koja su se još micala na zemlji – ispričao je K. S.

Školski drug

Nakon toga, kako kaže, krijući se otišao je do kuće komšije Ibrahima Bačića i vidio tijela njegove dvije kćerke. K. S. je spas potražio kod komšije Srbina sa čijim je sinom išao u školu.

On ga je skrivao u kući osam dana i onda odvezao u Tukove kod Prijedora kod rođaka. Odatle je danas zaštićeni svjedok uspio stići do Njemačke.

Imena uhapšenih

Kako su saopćili iz SIPA-e, tijela ubijenih uklonjena su u masovnu grobnicu za kojom se još traga.

Zbog ovog zločina uhapšeni su Dušan Milunić zvani Bizon, Radomir Stojnić zvani Grom, Radovan Četić zvani Rade, Zoran Stojnić, Željko Grbić zvani Mali Cule, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Rade Grujčić, Uroš Grujčić, Rajko Grbić zvani Patak i Rajko Gnjatović zvani Aćim.

Autor: M. DEDIĆ/Avaz

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.