Izdvajamo

Autor: D. Zeba/Faktor.ba

Na posljednjem ispraćaju Vehida Gunića, novinara, pisca i publiciste, održanom danas na gradskom groblju Lav, bio je veliki broj poznatih ličnosti iz kulturnog i javnog života.

Vehida Gunića ispratio je i njegov dugogodišnji prijatelj Avdulah Sidran

Sarajevsko groblje Lav je Gunićevo vječno počivalište



Avdulah Sidran, Josip Pejaković, Sejo Pitić, Ademir Kenović, Adin Hebib, Avdo Huseinović, Osman Džiho, Ahmed i Elvir Švrakić, Zlatan Bostandžić, samo su neki od poznatih koji su se oprostili od prijatelja i saradnika. Svi su se složili da smo ostali bez velikana i čovjeka, koji je cijeli život posvetio Bosni i Hercegovini.

– Vehid i ja smo se našli na putu podavno. Bili smo baš prijatelji! Gotovo sve ono što je radio učestvovao sam u tome. Posebno smo se družili i i znali podobro šaliti. U posljednje vrijeme sam mu, kada je bilo jasno da odlazi, znao reći: “Nećeš, bolan, još, nisi dobar za ponijeti”! On se samo smijao i govorio kako bi volio da je tako. Nažalost, ponijeli smo ga… Neka mu je laka zemlja bosanska, koju je najviše volio – kazao je za Faktor Josip Pejaković.

-Vehidovim odlaskom ostat će velika praznina. Stvarno nema nekog sličnog ko bi mogao da ga naslijedi i nastavi njegovim putem. Mnogo će nedostajati svima. Bosnu je volio iznad svega. Stalno je govorio da ne putuje kako bi putovao, nego da bi se vratio u Bosnu. Obišao je dobar dio svijeta, ali uvijek se vraćao svojoj Bosna – rekao je Sejo Pitić.

Vehid Gunić umro je u 76. godini i vijest o smrti velikog meraklije rastužila je mnoge Bosance i Hercegovce, koji ga pamte po kultnoj TV emisiji “Meraklije”. Bio je reporter, pa voditelj i urednik TV serijala “Znanje-imanje”. Nakon agresije na BiH uredio je i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija “Rodna Bosno, daleko odosmo” i “Iz bisaga Vehida Gunića”.

Njegove bisage ostale su pune napisanih djela, a spadao je u sami vrh bh. novinarstva.


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 177 gostiju i nema prijavljenih članova

kula.jpg

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?