“Dragi moji politicari",

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja stvarno ne znam koliko cu dugo živjeti pa evo odlucih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.

Bez obzira kojoj politickoj stranci pripadate, opoziciji ili vladajucim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljoprivredne, turisticke zemlje…moje domovine u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – “Go kuRac”.

Od žitne Semberije ste uspjeli napraviti ledinu…”nogometno igralište”… na kom “utakmica” nije odigrana vec 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnicki šesnaesterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? – cestitam vam!

Cestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma, pa sad drvene stolice koje su

napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana…jer eto…oni to mogu, a mi ne.Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domacih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše familije, pa vam sada sincici i kcerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama…cestitam vam od srca.

Uspjeli ste sjebat i poznate gradevinske firme koje su radile po citavom svijetu i zapošljavale po par hiljada radnika. Naši gradevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu…a danas?…danas ste od njih oformili gradevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koci i medusobno se kolju poput vukova nad plijenom, i to direktno za vašu korist…za vašu i vaših sincica i kceri. Ponosim se sa vama. Cestitam.

Cestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rodake pa sad nama obicnim “malim” ljudima javljanje na javne konkurse u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Cestitam. Ponosim se sa vama.

Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju…ne jednu…ne dvije tvornice…vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju…sve sve sve…i više od SVE. Zadnje koje sjebavate su kamenolomi, rijeke, rudnike… Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Cestitam. Ponosim se sa vama, al baš ono pravo pravo!

Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnicka odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim familijama za jeftine pare otišli na te 2 jebene nedelje…2 nedelje mora…2 nedelje u kojima su padali romanticni poljupci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 nedelje mora…a da nema romanticnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Cestitam vam. Ponosim se sa vama.

Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj…visoko obrazovan i strucnjak u svom poslu govori: – Stari, možda sam uspio riješiti Kanadu! Mogu samo reci da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada ce biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.

Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki…inace zidar…nazove pa kaže: -Prijatelju, kud sve ovo ide u picku materinu…?! Suze mi na oci od muke idu! Mogu samo reci da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se…tu sam ja da se ponosim vama.

Cestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa desetinama hiljada boraca/ branitelja kao da smo zajedno svi ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te ste u te brojke ugurati sebe…svoje rodake…rodakove rodake…i od rodakovih rodaka rodake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno…mislim…ne rat…nego to sve papirnato sprovesti i napraviti…ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.

Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne penzije i cinove…oh…pobogu…pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991…1992…sa BMW-om sletiti u jarak sa cinom brigadira…pukovnika… jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.

Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi covjek koji je tek izašao iz srednje škole, jer osim što ništa ne zna raditi, nigdje nema priliku i nauciti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama. Najmanje 100 afera ste proizveli cija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne racune Kajmanskog otocja i Ekvatorijalne jebene Gvineje ciji direktor banke ni ne zna da postoji BiH, RS, FBiH… ali zna da postojite vi. Cestitam…i naravno…ponosim se vama.

Nakon 20 godina sustavne pljacke i uništavacine uspjeli ste sjebat sve što hoda…puzi…gmiže…a rupe u državnoj kasi da cepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama. Cestitam vam i na uspjesima na evropskom putu cije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navecer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje ciju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoc kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama…kako ja tako i moja veš mašina.

U samo 20 godina sjebali ste sve. Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog covjeka, koji sam sebi namece da je nesposoban, a zapravo…PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadcovjek…supercovjek…jebeni SUPERMAN. Moj Mrki je jednom na baušteli rekao: – Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! – te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec. Oprostite mom Mrkom na psovanju…a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas…jer vi ste iskreni i pošteni…zato se ja i ponosim vama. Cestitam vam!”

Onako , iskreno od srca vas ENES DELIC.