Izdvajamo

Na Korićanskim stijenama su 21. avgusta 1992. godine na zvjerski način ubijeni logoraši iz tadašnjeg logora Trnopolje.

Puštanjem u provaliju 250 ruža, simbolizirajući tako pad nevinih ljudi, čitanjem njihovih imena i odavanjem pošte stradalih, porodice ubijenih, njihovi prijatelji i logoraši bivših prijedorskih ratnih logora danas su na Korićanskim stijenama obilježili 19 godina od stradanja više od 200 prijedorskih civila nesrpske nacionalnosti.
Na Korićanskim stijenama su 21. avgusta 1992. godine na zvjerski način ubijeni logoraši iz tadašnjeg logora Trnopolje, a prema podacima Haškog tribunala tada je ubijeno više od 200 osoba različite životne dobi, dok Udruženje Prijedorčanki "Izvor" raspolaže podatkom da  je stradalo 180 osoba.

U ovom masakru 12 osoba je preživjelo strijeljanje i pad u provaliju. Posmrtni ostaci većine ubijenih još nisu pronađeni, a do sada su ukopani posmrtni ostaci 62 osobe, ubijenih Prijedorčana i dvije osobe iz Kotor-Varoša.

Za ovaj zločin je do sada optuženo 14 prijedorskih policajaca, od kojih su četvorica priznala njegovo izvšenje i nalaze se na izdržavanju kazni, petorica su u žalbenom postupku nakon izrečene pravosudne presude, a protiv ostalih se još vodi sudski postupak u Sudu BiH.

Porodice ubijenih nezadovoljne su radom Haškog tribunala i domaćeg pravosuđa, jer smatraju da je u izvršavanju zločina učestvovao znatno veći broj osoba od broja procesuiranih. Posebno su nezadovoljni izrečenim kaznama osobama za počinjeni zločin i ističu da su njihovim visinama dodatno povrijeđene žrtve i njihove porodice, a nagrađeni počinioci. Oni su nezadovoljni i time što Opština Kneževo ne dozvoljava da se podigne spomen-obilježje ubijenim na Korićanskim stijenama, a naročito su ogorčeni što građani pomenute opštine mjesto gdje su stradali njihovi najmiliji pretvaraju u deponiju smeća.

Emil Velić podsjeća da je upravo u Kozarcu obnovljena i svečano otvorena prva džamija u RS-u, zbog čega je dobila naziv "Prva džamija nade", jer su je prije 17 godina otvorili predstavnici Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. "I ovdje je zanimljivost da je sve urađeno sredstvima građana, a jedna od najstarijih mještanki, Fatima Hadžić, dala je svoju životnu ušteđevinu, čime je zapravo i počela obnova ove 'prve džamije', sada već davne 1999. godine", prisjeća se Sakib Džaferović.