Izdvajamo

Ljudi moji , razbijam glavu već par dana kako vas obradovati kakvim tekstom a da ne zvučim plaho depresivno u ovom takoreći " lijepom vaktu".

Odgovor je samo jedan: Shvatio sam da u ovoj zemlji imamo izbora.

Možemo čak na tri načina. Prvi je olešiti se kakvom rakijetinom,naravno ko pije! Drugi je ova nova smjesa koja se nabavlja u apotekama ovaj “magic dragon” koji kažu puca jače od trave i plus može se slobodno nabaviti u svakoj piljari jer se prodaje ko čaj i treći način je praviti se blesav dok i onako ne pukneš od ove vlasti , od ove države, ove besparice, besposlenosti, beznađa .

Problem je dakle rješen, flašu s rakijom sam presuk’o čas posla i sad me evo gdje dovršavam pušenje ovog “magic zmaja”, pošto ovu treću varijantu isključujem, jer lud nisam ako ne poludim od sreće što živim baš u ovoj državi.

Sad vam slijede moji antidepresivni redovi.

Počinjem impresivnim rezultatima koje su naši vlastodržci, koji još nisu formirali vlast, a ne zna se kad će, napravili do sad. Evo, na primjer, sačuvali su stabilnost ove naše konvertibilne marke. Jaka je i stabilna, boli glava. Oni koji negdje primaju prosječnu platu ili penziju ,sa zakašnjenjem svakako, sa istom mogu da kupe čak pola potrošačke korpe odjednom, I to samo ako prije ne plate nikakav račun  ( struja, voda smeće, tv, telefon, internet, registracija auta, porez na nekretnine, rata kredita, zdravstveno osiguranje…). Ostali koji za tim prosjekom kaskaju, ili još čame na birou čekajući, mogu samo da zavide ovim prvima…

Eh naši vrli političari su nam, skoro normalizovali situaciju sa mlijekom i kruhom (o ulju neću ni da govorim) koja im se prethodno nešto bila otela. Halal im sisa! Sad ko je žedan može da pije mleko u neograničen količinama. Ali jednom mjesečno, jer prekomernim sisanjem ovog artikla može da destabilizuje kućni budžet u reonu komunalija i poreza, a kruh i onako deblja pa ga je bolje jesti po malo i što rjeđe, a najboje nikako poručuju oni iz penzionog fonda svojim penzićima.

Razumije se da su ovi naši staratezi u ovoj godini dodatno poveli brigu o nama tako da u perspektivi svaki građanin koji ima kuću ili stan može biti spokojan. Poreske prijave su predate i može spokojno čekati da mu poreski inkasanti zakucaju na vrata, netreba brinuti jer prodajom istih nekretnina lako će se razdužiti napaćenoj državi. Ali zato i služi ona gore pomenuta rakija i onaj “zmaj” da se kroz maglu opijenosti i uz pomoć maligana riješi ovaj problem i stigne do problema zvanog korupcija. Njoj su naši izabranici (čitaj vlast) slomili vrat, iščupali srce i pustili krv gore nego prošle ili pretprošle godine. Ma, ubili je po običaju namrtvo i ako od toga uspije da se oporavi do kraja njihovih mandata, onda halal i njoj sisa. E neka su je vala ubili. Vako nikog ne treba strpati u zatvor. I onako su pretrpani .
A demokracija je posebna priča. Znam da će oni zluradi reči ; “ Ma kakva demokracije , živimo k’o psi a još ne smijemo ni lajati”. Pustite ih kraju, valjda ja ovako pijan i napušen bolje vidim. Naši vrli političari su učvrstili ovu našu demokraciju, ma šta učvrstili, zabetonirali je! Neko ko nije pod uticajem maligana i “zmaja” ovde bi se mogao upitati kakve to veze ima jedno sa drugim. Ima, brate moj trijezni! Ako je naša vlast već uzela čvrsto vlast u svoje ruke, onda je jasno da demokratija može da bude stabilna samo onda kada ona normalno gazi na obe noge po nama. Kapiraš, rođo? ( što no reko Šoić iz belu lađu)

Al’ hajdemo mi dalje. Dok drži ova omamljenost. Pred oči mi izlaze i veliki uspjesi ove novoizabrane elite(SDP, SDA i ostalih SDHAHAHAHA). Pa šta šta što nisu formirali vlast i što i među njima ima lopova? Jesu li bezbroj puta do sad jasno i glasno rekli da oni po pitanju naše nedavne prošlosti kao i neizvjesne budućnostisa nemaju ama baš ništa. Pa samim tim ni sudovi sa njima nemogu imati ništa. ( ovo me podsjeća na izjavu onog Jamba, što je u hrvatskom Saboru rek’o: “Koje jamio jamio”)

I amin, tj. prijatno nam bilo ono govno koje smo pojeli na izborima lani u oktobru. Kuća, to jest država to jest vlast časti!

Primjećujem da ovdje opet depresija počinje da me uzima pod svoje, te palim još jedan “čaj”  i lupam još poluvaku onako s nogu pa se okrećem godini koja je pred nama i pokušavam da iz sebe u narednim redovima izvučem svu preostalu pozitivnu energiju i nadu u bolje sutra i prekosutra naravno.

Ma, biće bolje, braćo i sestre. Evo sad mi se baš ukazuje nešto. Moram samo malo da prilegnem jer mi se vrti u glavi od nadolazećeg dobra koje mi se priviđa. Zapravo, vrte mi se u glavi nova obećanja naših političara pomješana sa onim starim. A to su splačine, prste da poližeš. Pokušavam da bar neko obećanje uhvatim, ali se ona, poput, ringišpila igraju sa mojim centrom za ravnotežu, smijući se grohotom. Batrgajući se za njima, posebno za onim Alijinim obećanjem da ćemo jesti iz zlatnih kašika, padam sa kreveta. I tek tu mi se pred očima otvori naša svijetla perspektiva. Od udarca glavom u neku praznu šerpu pred očima mi zasijaše sve zvijezde ovog sveta, i gle čuda,ovako udaren, ugledah Zlatka.

Ovo mora da je to europsko svjetlo na kraju našeg tunela - kažem sebi pun optimizma i pozitivne energije. Šteta samo što sad kad sam tako uspješno izašao iz depresije ne mogu zbog mahmurluka da stanem i na svoje noge. Valjale bi mi za naš dalji put u Europu jer čujem da ćemo sa našim političarima, ovakvim kakvi su, po svoj prilici tamo ući pješke! (naravno ako ikad uđemo).

Zato podržimo još jednom ovu našu vlast.

Naučeni smo odavno da bez kruha narod može ostati, bez vlasti nesmije. Vlast je bolest na narodnom tijelu, kao kvrge. Kad jedna kvrga otpadne, može ne daj Bože izraste druga, možda grđa od one pređašnje.

Ne možete bez nas, kažu nam, razbojnici bi se namnožili, neprijatelj bi nas napao, nered bi u zemlji nastao. A ko drži ovu zemlju, ko je hrani, ko brani? Narod. A oni nas globe i varaju. Njih je malo, nas je mnogo. Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te žgadije ne bi bilo. I učinićemo to, braćo moja satrvena, čim odrastu pravi ljudi koji neće dopustiti da im vampiri sjede za vratom i krv piju.

Uh, odoh se ja pod hitno otrijezniti više ne znam ni šta pišem...

Hvala ti Caja od zemlje do neba,
sve za svoju raju, tako i treba!!
Svakog cetvrtka vidim nova lica,
poslije teskog radnog dana, ti si poslastica.
I kad sunce grije i kad kisa po prozoru kvrca,
zato ti hvala iskreno od srca.

Senad Bajrektarevic