Izdvajamo

Dragi moji prijatelji!

Sve riječi koje bi Vam želio uputit povodom ovih mubarek dana su već potrošene. Potrošene u onim silnim čestitkama koje su nas obasule u ova protekla dva dana. Jednim sam se iskreno i od srca obradovao, jednim opet i nisam jer sam bio siguran da su izraz puke forme i da nisu imale ama baš nimalo topline i iskrenosti ( Vi ćete znati na čije čestitke mislim).Zato ću Vam samo napisati da Vam od sveg srca želim da  volite i da budete voljeni....

Ja sam u ponedjeljak odvezao našeg prijatelja Saida Jakupovića-Rajkuša na liječenje u banju Mlječanica na prvi od tri tretmana od po deset dana. Rajkuš se smjestio i zadovoljan je smještajem i tretmanom prvi dan , te koristim priliku da se zahvalim svim onima koji su na bilo koji način doprinjeli da se realizira ovo njegovo liječenje.

 

 

Iskoristio sam priliku te sam danas posjetio  Šehidsko mezarje u Travniku,te sam se učenjem Fatihe prisjetio svih svojih ratnih drugova koji su ostali u Travniku. Kad sam vidio prazno mezarje osjetio sam neku gorčinu i navrlo mi je tisuću pitanja na koje na žalost nikad neću naći odgovore...

U posjet Travniku se samnom uputio i moj brat Sejko Balić, pa smo zijaretili mezare naših: Atifa Fazlića Teče, Samira, Hrustića, Samira Kenjara, Mirsada Balića, Dževada Muratovića, Benija Javora, Garibovića Žire,Saše Kahrimanovića, Ćure,Salke Ikeljića, Amira Zeca,Almina Hoze,Ćele, Mujkana Babe, Bege Kahrimanovića i mnogih, mnogih drugih, neka im se Allah smiluje

Evo još dvije slike sa Šehidskog mezarja.... Kažu da slika govori više od tisuću riječi??????

Kako su samo tihi,
Prepuni svečane boli,
Nišani bijeli poredani,
Baš kao klupe u školi.

Ovdje su drugovi moji,
Jarani iz mladih dana,
Nišani bijeli poredani,
Imena na njima znana.

Tu svako nekog ima,
I uvijek mu se vraća,
Nišani bijeli poredani,
Očevi, sinovi,braća.

I jedna suza mi kanu,
Da li od tuge il stida,
Nišani bijeli poredani,
Čisti ko duše šehida.

Denijal D.

 

Kad na današnji dan vidim ovo pusto mezarje ne mogu a da se ne sjetim onog vječitog  Hamzinog pitanja: "Je li zaista ova zemlja samo njima trebala"?????


 

 


Agenda

24. maj: Dan napada na Kozarac

26. maj: Godišnjica logora Trnopolje

27. maj: Prvi dan Ramazana

31. maj: Dan bijelih traka

Ko je na portalu: 520 gostiju i nema prijavljenih članova

gljive.jpg

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic