Izdvajamo


Biciklom za petnaestak minuta skokne do čaršije, do Kozarca kod Prijedora, a oko dva sata treba mu da traktorom stigne do Sanskog Mosta, i to u punoj brzini od 20 na sat, s prikolicom u kojoj prevozi bikove, krave, telad… Nevjerovatno je da je glavni junak ove priče 81-godišnji Sulejman Poljak, čili starina iz Kamičana kod Prijedora. Vrijedan i radan, još ore svoje, ali i tuđe bašte i vrtove, a bavi se i tovom bikova. Da ne propadne žito koje svake godine redovno sije.

Dobrog zdravlja

– Ustajem u šest sati. Popijem kafu, pojedem dvije kriške kruha, pa rasporedim šta ima raditi. O svemu se dogovaram sa sinom Ismetom – priča Sulejman, jedan od rijetkih u BiH koji i u devetoj deceniji živi od svog rada.

Ne zna koliko je bašti i vrtova do sada traktorom preorao, ali u sezoni zna pogoditi i po desetak dnevno.

– Da mi sad neko kaže da preorem dva-tri dunuma ne bih, jer mi je to dosadno. A bašte i vrtove baš volim raditi. Uradim to kao sebi – pola sata, sat posla, uzmem deset do dvadeset maraka, strpam u džep i odoh dalje. I prijevoz volim. Imam i prikolicu, napravio sam je za to. Prevozim bikove, krave, onom ko me zovne, ali i za jednog kozaračkog mesara – govori Sulejman, koji je sa svojom rahmetli suprugom Fatimom podigao četiri sina i dobio šestero unučadi.

Praunuka još nema, ali se nada da će ih biti. Sin Ismet živi s njim u Kamičanima, Irfan i Izet su u Španiji, a najmlađi Mirzet u Zagrebu. Kaže da nema nekih velikih želja, a i zdravlje ga dobro služi.

 

Radni staž

– Sad bih u decembru trebao na ljekarski, da produžim vozačku dozvolu i nadam se da ću proći dobro. Sin Ismet je zidar, on nešto zaradi, nešto ja i tako živimo. Nisu mi jasni oni koji sjede i čekaju da im s neba padne para – priča Sulejman, koji je u radnoj knjižici zabilježio samo dvije i po godine zvaničnog radnog staža.

Zato i nema penzije, ali ne strahuje od života, jer dok je zdravlja, traktora, bikova u štali, bit će dobro.

A kada ne radi, na biciklu ode do sedam-osam kilometara udaljene čaršije. Četvrtkom obavezno, jer je tada u Kozarcu pazarni dan. Popriča s ljudima, ugovori i poneki poslić, svrati do kafane na kratak predah pa nazad kući u svoje Kamičane.

Šipak za nadimak

Sulejmana u Kamičanima, Kozarcu i okolnim naseljima rijetki znaju po ovom imenu. Poznatiji je kao Smail, mada on ne zna otkud to ime, kao ni nadimak Šipak, koji je davno zaradio.

– Okrenem se na sva tri, a na ovaj posljednji pokažem im šipak – kaže u šali vrijedni starina.

Dnevni avaz
Foto Nijaz-Caja Huremović

 

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać