Izdvajamo

Mnogim od nas maslenica je često na trpezi, no malo koje mjesto u BiH, poput Kozarca kod Prijedora, može da se pohvali tim da se oko ovog bosanskog specijaliteta jednom sedmično, u centru naselja i na otvorenom, okuplja najmanje desetak mještana. Druženje uz maslenicu zakazano je četvrtkom u prijepodnevnim satima. Inicirao ga je Nijaz Huremović, vjerni hroničar kozaračkih zbivanja, koji kaže da već od devet u posljednjih osam četvrtaka počinje okupljanje.

- I obavezno pitanje kad će stići maslenica. Svi izdvojimo po neku markicu, kupi se malo kajmaka, sira, ponekad i luka ... Imamo mali stolić, stolnjak... neko sjedi, neko stoji uglavnom dobre volje da se jede ne manjka. Majstor za maslenicu je Fadila, radnica jedne od burekdžinica.To je prste da poližeš. – priča Nijaz i dodaje da ga maslenica sjeća na djetinjstvo, na teške radove u polju, kad je kao dijete nosio starijima i jedva čekao da mu daju komad.

- Za mene je to pita broj jedan. Toliko je dobra da često znam reći,nekom koga jako volim, da ga više volim nego dunum maslenice. A to je baš puno- kaže Nijaz uvjeren da će njihova druženja uz maslenicu koje ne sprečava ni kiša, potrajati i postati tradicionalna.

MZ/Avaz

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović