Izdvajamo

Mala bogomolja na brdu kod Kozarca sagrađena u znak iskupljenja

Ni manje građevine ni veće priče o vječnoj ljubavi. Između legende i historije tako se godinama slažu kockice o nastanku Crkve Blažene Djevice Marije, poznate i kao kapela Male Gospe, koja je u narodu oduvijek bila Mehmedova crkva. Bliže nebu, samuje na brdu iznad Stare pilane nadomak Rajkovića, nekoliko kilometara od Kozarca kod Prijedora i nedaleko od ulaza u Nacionalni park Kozara, kojem je zamalo pobjegla.



Ljepota i vještine

Amer Memić, nastavnik bosanskog jezika u Osnovnoj školi „Kozarac“ i ustrajni hroničar svog lijepog mjesta, dok nas poput iskusnog turističkog vodiča vodi do crkvice stazom preko čuvenog izletišta Kozarčana koje s lijepim danima oživi poput gradskog korza, priča da je nakon velikog požara, oko 1883. godine, iznad Stare pilane nikao pogon. Pravi zapadnjački, koji je sagradio Austrijanac i industrijalac Karl Šmucer (Schmutzer).


Helga Kambič, Šmucerova praunuka, obilazila crkvu

- Po dolasku ovdje sagradio je pogone, ali i napravio porodičnu kuću u bavarskom stilu. U pogonu je zaposlio lokalno stanovništvo, Kozarčane, sve stolare i šumske radnike. Među njima se po mnogočemu izdvajao vrsni majstor Mehmed Kulašić, kojeg su krasili lijep stas, glas i vještina sviranja tambure i bosanske šargije. To je, moguće, utjecalo da se u njega, tog lokalnog kozaračkog šereta, zaljubi lijepa  Šmucerova kćerka Marija - ispričao nam je Memić.

Ta ljubav, zabranjena i velika, bila je tajna. Iz nje se, kako kaže naš sagovornik, rodilo dijete koje je mrtvo pronađeno zamotano u novine na njemačkom jeziku.

- U to vrijeme malo ljudi je govorilo njemački jezik pa se vrlo brzo otkrila strašna tajna. Za ono patrijarhalno doba to je bio skandal. Da bi ga sakrio, Šmucer, tada najmoćniji i najbogatiji Kozarčanin, kćerku Mariju poslao je rodbini u Austriju, a u znak iskupljenja pred Bogom 1903. godine sagradio je katoličku crkvicu koja je kasnije u narodu, zbog aktera te ljubavne priče, prozvana Mehmedovom crkvom - navodi Memić.


Memić: To je bio veliki skandal

Dodaje da je vremenom to mjesto, koje su hodočastili vjernici, ali i zaljubljeni s područja Kozarca, Prijedora, postalo svojevrstan simbol vječne ljubavi.

 Tužna pjesma

No, mnogi ne znaju da je glavni akter priče o zabranjenoj ljubavi Mehmed Kulašić bio stvarni lik. Memić otkriva da je Mehmed dočekao duboku starost. Vremenom se, prema nekim podacima, i oženio, ali je često šapatom znao reći: „Ona ode, a moja crkva ostade.“ Do duboko u noć čula se i njegova tužna pjesma. Niko pouzdano ne zna je li iza Kulašića ostalo potomaka.


Stara pilana nekad i crkva skroz lijevo

- Koliko se zna, umro je u velikoj bijedi - kaže Amer Memić.

Crkva Blažene Djevice Marije tokom agresije na BiH potpuno je devastirana. Obnovu su inicirali Kozarčani, a uz dio sredstava koja su za tu namjenu prikupili, gradnju crkve podržali su župa Prijedor, grad Prijedor, vjernici i Šmucerova praunuka Helga Kambič iz Slovenije.



 Tabu priča u porodici Šmucer

Novoobnovljena crkva u Rajkovićima, osim kao Mehmedova, poznata je i kao crkva pokajnica. Helga Kambič 2011. godine, kada je crkva osveštana, ispričala nam je da je još kao dijete čula za tu priču koja je, kako je navela, bila tabu za porodicu Šmucer.



Autor: M. ZGONJANIN/Avaz


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 215 gostiju i nema prijavljenih članova

kolektivna dzenaza 20.07.2014.jpg

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.