Izdvajamo

Esada Šabića iz Bišćana kod Prijedora izbjeglički život je prvo odveo u Holandiju, gdje je u početku radio kao čistač.

Volja i upornost da nauči jezik i završi Visoku školu za kozmetičara doveli su ga do mjesta sada jednog od najpriznatijih belgijskih kozmetičara.

U Belgiji, njegov kozmetički salon slovi za jedan od najboljih u državi, ali kapital je uložio i u Prijedor. U gradu na Sani je vlasnik frizersko-kozmetičkog salona “Team Stefan“.

Njegov put do velikog uspjeha je, kako sam priznaje, bio veoma težak i trnovit. Ipak, se nije predavao i imao je pred sobom cilj i želju da uspije.


“U početku sam u Holandiji radio kao čistač. Ništa bolje nisam mogao naći, jer nisam znao jezik. Bio sam jako uporan i brzo sam ga savladao. Čim sam naučio jezik upisao sam Visoku kozmetičarsku školu. Završio i morao polagati državni ispit, prije svega engleski i holandski jezik. Otišao sam u Belgiju i tamo opet morao polagati ispit, ali ovoga puta i francuski jezik. Nakon toga je krenulo”, priča Esad za Anadolu Agency (AA).



U Prijedoru je završio osnovnu i srednju školu, a potom i Ekonomski fakultet u Banjaluci. No, uvijek je želio biti kozmetičar. Zato je u Belgiji ostvario svoj san. Išao je na silne edukacije i seminare i upornost se isplatila. Otvorio je salon od 200 kvadrata, a u njemu su osim njega i tri kozmetičara još zaposleni dermatolog i ginekolog.

Iza uspjeha leži ogroman trud i upornost

Želja da se dokaže vodila je Esada sve dalje i dalje, a njegov kozmetički salon vremenom je postao i jedan od dva najbolja salona u Belgiji. Tretmani su skupi, ali Belgijanke su žene koje, kako kaže Esad, ne žale novac da bi izgledale što ljepše.



“Zato sam i u rodnom Prijedoru otvorio salon, takođe iste kvadrature. Zaposlio sam tri radnice, a salon je multietničkog sastava. Muški i ženski frizeri su Dušica Matijaš i Daliborka Drljača, dok je Irma Mrkalj poslovođa, a ujedno i kozmetičar. Trudim se svoje znanje prenijeti na njih i radujem se kada vidim da Prijedorčanke također, mnogo pažnje posvećuju izgledu“, navodi Esad.

U planu otvaranje još jednog salona

Esad namjerava u Prijedoru otvoriti još jedan salon, po uzoru na onaj belgijski. Zaposliće vrhunske stručnjake i nabaviti najsavremeniju aparaturu kako bi se mogli raditi tretmani na vrhunskom nivou. U Belgiji mu je kaže sve i jedan termin popunjen do aprila mjeseca.

U Prijedoru je zbog praznika, ali se ne libi da zasuče rukave i pomogne radnicama, jer je dijaspora ovih dana također, pohrlila u “Team Stefan“ znajući za Esadove kvalitete i visok nivo usluga.



Ponosan što je u Belgiji jedan od najpoznatijih Bosanaca

Esad kaže da nikada u Belgiji nije osjetio bilo kakav vid diskriminacije zato što je Bosanac. Za sve to ima i objašnjenje.

“Ako uvijek imate osjećaj da ste stranac ili da tu ne pripadate, nikad nećete ni uspjeti. Jednostavno trebate raditi na sebi i biti uporni u želji da uspijete. Svi moji klijenti znaju da sam iz Bosne. Poštuju me i respektuju maksimalno. Cijene rad i trud, a iskreno se nadam da ću i u Prijedoru uspjeti ostvariti svoje zamisli i time obradovati mnoge Prijedorčanke“, kaže Esad.

Radnice zadovoljne postignutim

Poslovođa Irma Mrkalj navodi za Anadolu Agency da je posla dosta, ali se radi s posvećenošću i velikom pažnjom. Ističe da im je od neprocjenjive vrijednosti Esadovo znanje koje neštedimice prenosi na njih.

“Zadovoljstvo je raditi s takvim stručnjakom. Svaki odmor u stvari provodi radno, jer želi svoje znanje i iskustvo što više nama prenijeti. Srećni smo i kada su naši klijenti zadovoljni i kada dođu ponovo, jer je to u stvari i najbolja potvrda da naš posao obavljamo kako treba“, kaže Mrkaljeva.

Anadolu agency


Agenda

24. maj: Dan napada na Kozarac

26. maj: Godišnjica logora Trnopolje

27. maj: Prvi dan Ramazana

31. maj: Dan bijelih traka

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 666 gostiju i nema prijavljenih članova

jabuke su slatke.jpg

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)