Izdvajamo

Piše: Midheta Delkić

Jedna priča od ljetos dobila je svoj epilog. Pitanje da li mogu Amrini snovi postati java, dobilo je svoj odgovor. Čvrst kao stijena. Zahvaljujući našim dobrim ljudima koji imaju srce i koji neprekidno pomažu svoju domovinu, svoj grad i one kojima je zaista pomoć potrebna.

Ovaj članak trebao je biti napisan za hadžili Bajram ali nije jer je upravo tada započela predizborna utrka u kojoj su svi hrlili prema jednom cilju, a taj je domoći se odborničkog mjesta. Iako i sama kandidat jedne od stranaka za odbornika u Skupštinu grada Prijedor, željela sam već tada, tačno nešto uoči Bajrama, nakon što je stigla uplata 1.000 Eura za školarinu prve godine, napisati da sam već pobijedila. Jer, članak koji napisah o djevojci  Amri Hamulić iz Čarakova o kojoj sam saznala jednoga Ramazanskog, vrelog dana proteklog ljeta, odjeknula je na društvenoj mreži poput strijele i pogodila u mnoga ljudska srca. Tada je Amra zamišljena i tužna pričala kako bi željela nastaviti svoje školovanje ovdje u Prijedoru na višoj medicinskoj školi, ali teška porodična situacija i bolest roditelja nisu joj dozvoljavali. Zapravo, glavna prepreka bile su finansije za školovanje. Amra nije ni slutila da će se njeni snovi početi ispunjavati vrlo brzo nakon priče podijeljene na nekim od stranica koje prate naši Prijedorčani diljem svijeta.

I kao uvijek, naša dijaspora stupa na scenu, ona koja na svojim plećima već godinama vuče ovu zemlju i neda da propadne. Poznati i nepoznati ljudi javljali su se i pomagali Amri nakon članka.

Ponosna sam na sve te ljude koji su shvatili značaj nastavka Amrinog školovanja i koji su nesebično izdvojili dio svoje nafake kako bi u tom momentu pomogli Amru. Posebno ponosna sam jer su me jednoga dana kontaktirali moj rođak i njegova supruga koji su došli na godišnji odmor u svoj zavičaj i koji su se interesovali za Amrinu situaciju. Htjeli su da je posjete pa su me zamolili da odem s njima do Amre. Tako smo i učinili jednoga poslijepodneva. Enes Dedić i njegova supruga Senada željeli su da stipendiraju Amrinu prvu godinu školovanja. Prije toga bilo je potrebno sačekati kraj mjeseca augusta i polaganje prijemnog ispita. Prilikom posjete Amri su obećali da je to gotova stvar te da će joj uplatiti školarinu i da je njena jedina briga da položi prijemni ispit. Radost na licu Amre nije se mogla skriti i ona je shvatila ozbiljno svoju obavezu. Položila je prijemni ispit a onda, tačno pred Bajram nazvali su me rođaci iz Norveške i nakon što sam ih informisala da je Amra uspješno odradila prijemni ispit, na račun Humanog Brda, u sklopu akcije stipendiranje studenata, uplatili su 1.000 Eura za prvu godinu školarine. Doduše, upisnina je iznosila manji iznos od doniranog,  ali dvoje supružnika jednoglasno su rekli da žele iznos koji su od srca „halalili“ u cijelosti uplatiti i da vjeruju da će Amra sa viškom sredstava riješiti neke druge potrebe, poput kupovine knjiga i ostalih potrepština.

Mnogi dobri ljudi su posjetili Amru i uručili joj pomoć na čemu im neizmjerno hvala.

Dok pišem ovaj članak ponovo emocije bude različita osjećanja. Ponos prije svega, jer kako god, naši ljudi koji žive u dalekoj tuđini nikada nisu ostavili na cjedilu nekoga kome je pomoć bila potrebna ovdje u domovini.

Sve vas koje je dotakla priča o Amri i koji ste doprinijeli njenoj sreći želim obradovati lijepom viješću. 07. Oktobra 2016. god. Amra je krenula u prvu godinu Više medicinske škole u Prijedoru, smjer zdravstvena njega, koga Amra nije slučajno izabrala.

Amrino školovanje traje 4 godine i zbog stanja u kojem se zdravstveno nalaze sve troje njenih članova porodice zavisni od tuđe njege, Amra će i slijedećih godina trebati pomoć dobrih ljudi. Jer bez njih neće moći izgurati školovanje od kojeg zavisi budućnost njihove četveročlane porodice.

Zato vas i ovom prilikom molim da budete donator i stipendirate jednu od slijedećih, ako Bog da, godina školovanja ove tihe i skromne djevojke. 

U ime Amre i u svoje lično ime, svima vama koji ste nesebično i na bilo koji način pomogli da Amrini snovi postanu java, VELIKO HVALA!

Posebno hvala Enesu i Senadi Dedić u Norveškoj, koji su donatori finansiranja prve godine kao i Edini Hamzagić i njenim prijateljicama iz Minhena koje će redovnom mjesečnom donacijom finansirati njene ostale potrebe. I svima drugima koje nismo spomenuli ovom prilikom NEIZMJERNO HVALA!

Molimo dragoga Boga da vam svima podari zdravlje, sreću i da uvijek budete ruka koja daje, a nikada ruka koja traži.

Midheta Delkić

Ako zelite da pomognete Amirno skolovanje to mozete uraditi i preko Organizacije Humano Brdo 2010.

Uplate putem ziro-racuna:
Humano Brdo e.V.     Bank: Oberbank Traun 
 IBAN: AT901500300761068915      BIC: OBKLAT2L

Putem Pay Pal-a:  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Nadzanak: „za Amru Hamulic“

 


Agenda

21.08.2017. posjeta Koričanskim stijenama

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 289 gostiju i nema prijavljenih članova

Carsija nekad.jpg

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović