Izdvajamo

Juče 15.09.2016.godine povodom bajramskih praznika Udruženje Žena Kamičani, su posjetili dom za starija i iznemogla lica "ENEA" u Kozaruši. Žene su došle da stanovnicima doma čestitaju Bajram, a samim tim su usrećili i razveselili stanovnike doma. Dočekani su sa oduševljenjem svih, kako stanovnika tako i radnika ovog doma.



Direktor doma, Smail Forić je poželio dobro došlicu ženama iz Kamičana. U izjavi za Kozarac.eu naglasio je: Ovo je već tradicija i ovaj dom je postao obilježje Kozaruše i Kozarca. Ne zaboravljaju nas od medžlisa, osnovne škole, udruženja žena redovno nas posjećuju za Bajram, 8. mart pa i za novu godinu.Tako da je to sad neka redovnost koja nas veseli i naše stare koji su naši stanovnici.



Aldijana Džonlagić Jauzović kaže za Kozarac.eu: Došli smo, u sklopu naši redovnih aktivnosti, u posjetu starijim licima. Ovo radimo redovno za bajramske praznike, pa tako i ovaj Kurban Bajram. Takođe da ih malo razveselimo i razbijemo tu neku monotoniju u domu koju ponekad imaju. Njima je drago, neki nas prepoznaju od prošlih obilazaka vide im se osmjesi na licima, a i nama je drago što smo tu.
Nastavit ćemo obilaskom ovog doma i stanovnika u domu.



Mene su prepoznali i već na ulazu zapitkuju hoću li ih slikati, hoće da pozdrave svoje. Naravno da sam odmah uzeo kameru i počeo da snimam i razgovaram sa rajom iz doma.



Jedna žena nije htjela pred kameru ali me strogo pogledala i rekla da poselamim cijeli svijet, a ona bi to rado sama rekla ali se boji da će zaplakati pa neće pred kameru.
Pozdrav cijelom svijetu od stanovnika doma ENEA iz Kozaruše.

Nijaz-Caja Huremović


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 53 gostiju i nema prijavljenih članova

ljesnjaci.jpg

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.