Izdvajamo

 

PIŠE: SRĐAN PUHALO

Prije neki dan je u okviru obilježavanja 39. godina rada Univerziteta u Banjoj Luci služen parastos i položeni su vijenci na spomen-ploču studentima i radnicima Univerziteta, koji su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske poginuli u proteklom ratu, koji je ministar Mutabdžija opisao ovom svojom izjavom:

„Svi mi treba da se zapitamo šta tjera mladog čovjeka i gdje pronalazi inspiraciju i snagu da bude dio jedinica spremnih da za svoju otadžbinu daju sve, pa i same živote.“

Ministre Mutabdžija, pokušaću da demistifikujem Vaše pitanje i pokušam da odgovorim  šta je studente i profesore „inspirisalo i motivisalo“ da ratuju i ginu:

Patriotizam koji je probuđen brutalnim nacionalizmom.


Osveta Srba za sva stradanja od Turaka do Nezavisne Države Hrvatske.


Mladalački avanturizam i idealistički pogled na rat.

 

Psihopatija kao crta ličnosti.

 

Sistematsko širenje straha od balija i ustaša.

 

Sistematsko širenje mržnje prema balijama i ustašama.

 

Sistematska propaganda tj. „ispiranje mozga“ kojem su bili izloženi 24 sata od 1992 do 1995. godine.

 

Pritisak na roditelje i porodicu od stane neformalnih i formalnih centara moći i etiketiranje najbližih epitetima izdajnik, komunjare, sektaši i sl.

 

Prijetnje od strane vlasti da će porodice  svih koji izbjegavaju vojnu obavezu biti kažnjene i prezrene.

 

Mobilizacija planska i selektivna.

 

Vojna policija efikasna.

 

Paravojne jedinice brutalne.

 

Nemanje drugih mogućnosti da se od ratovanja pobjegne.

 

Nemanje štele da se mobilizacija izbjegne.

 

Formiranje „Studentske brigade“ od strane vlasti Republike Srpske.

 

 

Eto, ministre Mutabdžija, ovo je „inspirisalo i motivisalo” te mlade ljude da idu u rat, da ubijaju i budu ubijeni (njih 87), da sakate i da budu osakaćeni.  Nema tu mnogo uzvišenih ideala, jer za ratovanje ne treba inspiracija i motivacija, nije to poezija moj ministre. Sve je stvar organizacije. Mnogo je više bespogovorne poslušnosti, bezuslovnog povjerenja u političare i vlast,  straha i prisile.

 

I tako na sve tri strane. Banalno, zar ne?


https://www.youtube.com/watch?v=-KwqvaJmA2c

Naznaka "Za Adnana Kenjara"
Fond solidarnosti -
Marsala Tita bb, 79202,
Kozarac, Prijedor, BiH
IBAN BA395620078058221026
Swift code: RAZBBA22

gljive.jpg

Emil Velić podsjeća da je upravo u Kozarcu obnovljena i svečano otvorena prva džamija u RS-u, zbog čega je dobila naziv "Prva džamija nade", jer su je prije 17 godina otvorili predstavnici Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. "I ovdje je zanimljivost da je sve urađeno sredstvima građana, a jedna od najstarijih mještanki, Fatima Hadžić, dala je svoju životnu ušteđevinu, čime je zapravo i počela obnova ove 'prve džamije', sada već davne 1999. godine", prisjeća se Sakib Džaferović.