Izdvajamo

Piše: Emsud Blažević

Dočekao sam raspuštanje Manjače, došao crveni križ - MCK Geneve - da nas razvrstava za autobuse za Karlovac ali nećes na slobodu treba njima radnika. Pokupiše nas, sve Hrvate, i još Bošnjaka, tako namiriše 532 logoraša i ispred nosa crvenog križa odvezoše nas u nepoznatom pravcu, opet glava dole.

U Batkoviću slusamo hrvatski radio da smo odvedeni u nepoznatom pravcu . Nadze nas crveni križ, al uzalud ostadosmo tu još 10. mjeseci. Kako kaže Derviševic iz Srebrenice, nedozvoli nikad da te UNHCR hrani i UN brani. Zimu smo dobro osjetili u hangaru, a u 2. sahata poslije pola noći bi ustajali i hodali po hangaru kako bi se malo zagrijali, i kad bi neko izžednio nemože se napiti jer je voda u kanisteru smrzla , a vrata  zaključana.

Tu je samo dobro bilo što nam je crveni križ donosio šampone i higijenske potrepštine, da bi ja to kupovao u hangaru,  iznosio vani zato što sam radio, i prodao. Ljudi su jedva čekali da prodaju te šampone da kupe cigara. Bio neki Srpski dinar.



UDOVICE

Treba priznati da je taj semberski narod puno mekši od krajišnika . Po dolasku u Batković  odmah su nam ukinuli glava dole-ruke na leđa . U Semberiji sam radio na njivama , kopao repicu, pa te romske kuće  što su zauzeli , njih smo morali sređivati za istočno bosanski korpus. To su bolan kuće ko iz filmova !
Tu je Bajro osposobio centralno grijanje pa su se logoraši na smjenu išli kupati, čak i Feho Sinanagić. E tu sam nakon 8.mjeseci skinuo donji veš sa sebe i pokušao ga oprati, kad sam veš pokvasio vodom kao da sam ga stavio u ulje, sreća pa sam imao rezervni. Čistio borovu šumu kod garde panteri , štemao kace u šećerani a ono ko beton , radio u panaflexu ,  pravili sušare za duhan.

Cjepao drva kod srpski  udovica , pa jednom kad glavu neizgubi zbog starog i mladog švalera tih udovica. E tu sam se morao krstiti i ponavljati oce naš (došao Srbin pijan sa linije). Štaćes rat je, a i one su gledale da opstanu nekako pa su tako morale imati vise ljubavnika.

(JOVO STRAZAR) SVE JE TO PROKLETO ŠTO LOGORAŠI PRAVE

Dok smo tako radili sve i svašta, jednom će na to nama Jovo stražar. Zapamtite: Sve je to prokleto što vi radite, neće od toga biti koristi, kaže on nama, a mi začuđeno gledamo.

I eto nakon 21 godinu dođe đavo po svoje.

U Bijeljini počinje velika evakuacija građana, rijeka Sava probija glavni nasip, te ugrožava veliki broj naselja. Drina i Sava ruše sve pred sobom, voda stiže do stanova na drugom spratu. Ovo su teški dani, najteži od rata. Mještane Semberije čekaju nove besane noći i strah od nove katastrofe. Nikakve koristi od onog što su logoraši pravili, Jovo bio si u pravu!

PALILI BOŠNJAČKE KUĆE DA UN I NJIMA BACI PAKET

U rano Proljeće 1993 g. kad smo razvaljivali bošnjačke kuće po Vlasenici tad je UN bacao pomoć  iz zraka za Žepu i Srebrenicu . I šta su se oni sjetili ,  paliti bošnjačke kuće da bi UN bacio koji paket  tu njima .
Došli mi ujutro na posao nema pola kuća , svi krovovi izgorjeli , a obično bi mi to razvaljivali i rušili jer nisu imali mašine za to . Ulazimo u menzu šumsko gazdinstvo - Birać - a oni pustili na ozvučenje pjesmu - nevolim te Alija zato što si Balija - i zgledaju se .

A kad se kombi-bus zaglavio u snijegu tad je direktor te firme rekao pijanom šoferu : ako ne izvučeš kombi ja ću ubiti ovog-pokazivajući rukom na mene. E moj direktore (koji karakter). Isto  tako na jednom brdašcetu desno od hotela kad se gleda od zgrade policije 3 do 4 dana je rovokopač kopao nesto i tovario u zuti fap kiper, poslije sam čuo da je to bila Masovna Grobnica.

MNOGI SU SE KEFALI PO NJEMAČKOJ

Zaboravi - (nemože sve na um pasti ) da sam 2. dana ribao četkom tepisone u hotelu Panorama u Vlasenici (kaže jedna žena jesam se nakefala u Njemačkoj) neznam našto je ona mislila, ali ja sam se naribao tih tepisona.
Po srpskim kafanama skladištio ugalj za grijanje. Srpska vojska pije, došli sa linije (razulareni), a ja dole krijući se ubacivam ugalj, nek te kakva budala pijana spazi - ode glava. Kopali smo i grobove na groblju za poginule borce, ali nismo smjeli čekati sahranu zbog sigurnosti (peškir sa tog groblja sam ostavio u Rovinju). Vodili su nas i u Zvornik, tamo  smo ručno zatezali i spajali dalekovod na Kuli kod Zvornika.
Ma šta sve nisam radio, bio sam i monter centralnog grijanja. E tu u toj firmi koja je prizvodila pletene kajševe uvijek se jedna žena odvajala od ostalih žena i nekako potistena i sama kao da se nekog bojala. Jednom je ona izostala sama i gurnula mi kutiju cigareta da niko nevidi (poslije sam čuo da ima tu jedna Muslimanka) ali nisam saznao jeli to bila ona.

Ta firma je na svojoj kapiji otvorila trgovinu mješovite robe, zato što je svoje tkane proizvode mijenjala u Srbiji za prehrambene proizvode.  Vraćen sam iz Vlasenice u Batkovice zbog razmjene.

ŽELJA DA MU SE JAVI JER JE ODRASTAO SA NJIM

Ugovorena je razmjena na Turbetu kod Travnika. Krenuli smo, došli do B. Luke kad počeče neki ljudi ulaziti i dijeliti pakete, kad ono bi Merhamet. E tad nije bilo glava dole. Nismo znali da tamo nema hrane  valjda zbog  blokade  puteva.
Da mi je neko rekao za toliku glad, mogao sam ponijeti vreću kuruza što sam uzhrpavao prije na dan. Stigli smo nešto prije Turbeta a oni u bijelim uniformama se  nešto uzletali, pogleda ja vani i začudi se, klimnu Ismeta G. i pogledom pokaza prema vani, a  on  skoči da zovne vojnog policajca Juru Bartoša (bildera) ubio se sam, koji je odrastao sa nama, a  ja Iću povuće rukom na sjedalo i reče mu, ma sjedi s mirom budalo rat je, a on je na drugoj strani, hoćeš sad da izgubiš glavu.
I tako nakon 17. mjeseci strepnje da me netko može onako po svom ćeifu  jednostavno da upuca i da ne odgovara nikome razmijenjen sam na Turbetu i prvi poznat čovjek kog sam vidio je bio Rega-švercer Mujkanović i Behija Grabanova. Ovo sam napisao na nagovor - NEK SE ZNA ŠTA SMO SVE PREŽIVJELI -


 

"Skloni obuću kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je ćilimom zastrta." Nedžad Ibrišimović