Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Ne treba previše razgrtati po površini ispod koje andrićevski, kao zla kob, puzi strah: hoće li biti „drugog poluvremena”, nastavka krvavog ratnog pira? Bosna je u haosu. Hrvati bi da ojačaju svoju poziciju. Srbi insistiraju na pravu na samoopredeljenje. Bošnjaci na to pobesne smatrajući da bosanski Srbi ne smeju državom da budu nagrađeni za počinjene zločine. Da li je uopšte moguće pričati o multikulturalnosti ili multietničnosti BiH, u stvanosti, kad i ovde na običnim stranicama, običnog fb, dovoljan jedan ili dva sagovornika sa svojim ili ,,napisanim razmišljanjem,, protkanim nepismenim ili polupismenim, nedokazanim ili poludokazanim ili ,,negde čuo,, činjenicama napravi totalni haos. Četrnaest godina je od kraja rata, u kome su svi ratovali protiv svih, premalo, izgleda.

Tužna je činjenica da i posle 14 godina od završetka rata Bosni treba tolika podrška i pomoć spolja. Ideja o podeli na dva entiteta bila je kratkoročno praktična, ali dugoročno problematična: veći, muslimansko-hrvatska federacija, trebalo je da bude fokus nacionalnog ujedinjenja kome bi se Republika Srpska pridružila. To se nije dogodilo. Sarajevo nije postalo glavni grad svih stanovnika Bosne, kako su dejtonski mirovnjaci mislili. Pretpostaviti da ovakva Bosna sama može da izbori prosperitetnu budućnost opasna je iluzija, opasno je ludilo.
Kada govore o ustavnim promenama, na zapadu ne osporavaju ključne elemente Dejtona, poput nepovredivosti strukture dva entiteta, ali kažu da Dejton treba doterati kako bi Bosna mogla da ispuni obaveze članstva u EU i NATO. Pokazuje se, međutim, da je prekompozicija Dejtona, u okviru ustavnih reformi, vraški težak posao. Promene su moguće samo ako dobiju konsenzus svih aktera. A oni, bosanski političari, ne mogu da se dogovore ni oko menija za ručak za razne dogovore i pregovore...Ups, omaklo mi se, to mogu !!!

U Bosni i Hercegovini sve se vrti oko nacionalnih interesa. Njih, naravno, definišu i ,,propovedaju,, političke elite, a s njima još nesebično pomognute verskim zajednicama, „nepostojeća“ intelektualna elita i, naravno, nova buržoazija nastala upravo na krvi i patnji svojih naroda. Neupućenom posmatraču naših neprilika čini se da se celokupan društveni i politički život okreće oko nacija i nacionalnih interesa, i da je njihova zaštita osnovna preokupacija političkih elita (čitaj dalje korupiranih i bahatih lopova i kriminalaca).

Ako bi to bilo tačno, značilo bi da neko ugrožava te interese. A, kako svi tvrde da štite nacionalne interese, izgleda da ih svi ugrožavaju svima. Dakle, u Bosni i Hercegovini imamo rat svih protiv svih kad je u pitanju zaštita nacionalnih interesa. Ko ovo razume ili bar pokuša, svaka mu čast. Ja sam kreten koji jeste ovo napisao...

Sve političke elite (čitaj kao gore navedeno) se bore za nacionalne interese, ali nijedna ih nije definisala ili nabrojala. Maglovitost nacionalnih interesa nije nimalo slučajna. Ona treba da pomogne političkim elitama (čiatj kao gore navedeno) da taktiziraju, manevrišu i određuju nacionalne interese u skladu sa SAMO SVOJIM LIČNIM INTERESIMA.

Oni se sastoje u borbi za očuvanje države Bosne i Hercegovine?.
Oni se sastoje borbi za samostalnost Republike Srpske?
Oni se sastoje u formiranju trećeg hrtavatskog entiteta?
Odgovor na sva tri pitanja je NE. Oni se bore samo i isključivo za vlast i pozicije i privilegije i ...što duže ,,dok ih smrt ne rastavi...na ovom plodnom tlu ,,tamnog vilajeta,, koji se zove Bosna i Hercegovina.
Za ostvarenje nacionalnih interesa nije dovoljno imati grb, himnu i zastavu. Potrebno je imati pravedne društvene odnose i dostojanstven život. E, tu smo u slepoj ulici...život dostojan čoveka...

PS: Sviđalo se to nekom ili ne, mi imamo i grb i himnu i zastavu Bosne i Hecegovine, a sve ostalo je šuplja priča...
Nikolina

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?