Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Mnogo se priča ko su uzori danas. Bića smo podložna uticajima – to je tako kada živite u zajednici, a ako se ona još zove Prijedor, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, onda je to koktel bez imena. A što si mlađi, time si podložniji. U Francuskoj postoji kult obožavanja filozofa, jer su oni deo svakodnevnice – tinejdžeri lepe postere Sartra i Levija po sobama. U Americi, po buđenju, neko proverava šta je Obama kupio Mišel, a neko da li se Rijana mamurna probudila u Londonu ili kod keve na Brabadosu. Javne ličnosti koje biramo, koje nas intrigiraju, biramo, po tome što projektujemo sebe u njima – oni su naše ogledalo. U Bosni i Hercegovinu su to trenutno političari, uglavnom. Dovoljno je pogledamo sopstvenu ,,istoriju,, kretanja kroz internet i uvjek ćemo doći do osoba koja predstavljaju našu ,,mračnu stranu,,. Kad pogledam komentare, uvek mi je zabavno čitati najčešće (uvek su te rečenice pisane u vapaju i velikim slovima): ,,Dokle više o njoj/njemu?,, Budući da smo svi na ovom putovanju zvanom život, ne bismo li sebe bolje upoznali, dobro je biti u kontaktu sa svim aspektima svoje ličnosti. Koja je vaša omiljena tajna ličnost ovog marta?
Ja ću o svojoj omiljenoj ,,tajnoj,, ličnosti, ne samo meseca marta. Na svetu postoji dobro i zlo, nikada neće jedno drugo pobediti, ali najbolje su one borbe kad je zlo i dobro podjednakog rezultata.
Moja omiljena ,,tajna,, ličnost su sve žene, odnosno majke Bosne i Hercegovine. Bilo da se bore za surovu egzistenciju svojih najmilijih, otvarajući ,,prazne,, frižidere, a ipak uspjevajući da hrane svoju djecu, bilo da iz ničega stvaraju nešto radeći više poslova, ne mareći za škole koje su završile ili da li ih neko vidi i šta komentariše, bilo da trpe nasilje na poslu ili u kući da bi sačuvale djetinjstvo i bezbrižnost svoje djece, bilo da su samohrane, bilo da se bore protiv opakih bolesti za život djeteta, dajući djelove tjela, bilo da ih čupaju iz ralja alkoholizma i droge, bilo da bez suza oplakuju svoju djecu, sinove ili muževe, još tražeći ih širom zemlje Bosne i Hercegovine, 20 i više godina, posle rata u kojem smo svi poraženi, da ne upotrebim neku ružniju rječ…
Zato, majke ove zemlje, ujedinite se…

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.