Piše: Nikolina Balaban
Kažu ljudi da nam je svet u haosu jer su budale previše samouverene, a pametni uvek u nekoj dilemi. Ja se u potpunosti ne slažem s tim.
Kad bi barem pametni imali samopouzdanja koliko oni lakomisleni. Kad čovek razmišlja, odmerava svaki svoj potez trudeći se da nekoga ne povredi, da ne kaže, da ne uradi, nešto...ma, da ni ne pomisli... onda zavladaju oni lakomisleni. Uvek brzi na jeziku i puni sebe, spremni da kažu i urade bez obzira na posledice, bez obzira na druge...
Nevjerovatno je koliko se pametan (a pri tome mislim i pouzdan čovjek, s karakterom) ustručava iznijeti svoje mišljenje oko bilo čega odmjeravajući svoje riječi. S druge strane postoje uvijek oni koji su spremni pohvaliti se svojim “umećima”, savetovati druge itd. Zanimljivo je da ti ljudi obično imaju toliko samopouzdanja i samouvjerenosti da kad to posmatrate sa strane deluje poprilično nestvarno i podlo i pokvareno...
Ljudi koji ne paze što govore i ne vode računa kad što govore ni pred kim govore, a mnogo više misle o tome kako izgledaju i kakav dojam ostavljaju dok govore, nisu ni prijatni ni korisni, i sa priličnom vjerovatnošću može se kazati da će cjeloga života biti i sebi i drugima nezgodni i teški. Ali, sa druge strane, ljudi koji samo na to paze i samo o tome vode računa, a ni po čemu drugom nisu ništa bolji. Naprotiv. U ovom slučaju pravi put je zaista u sredini.
Iako sam poprilično ubjeđena da je za sreću potrebno mnogo više nego što čovjek može sam zaslužiti i zaraditi, vjerujem da je dobar temelj i korak broj jedan ka kvalitetnijem životu oslobađanje od mržnje.
Pri tome ne mislim na to da oprostite ,,zlim komšinicama,, koje uporno šire negativne glasine o vama, nego da pokušate da razumjete razlog zašto to rade. Boljima se sudi.
Kada volite ljude, kada se radije trudite razumjeti ih nego osuditi i kada im praštate, postigli ste jedno ogromno zadovoljstvo u svom životu, ogroman napredak.
Istinu niko ne voli pogledati u oči...
Kolika je vrednost i važnost istine ilustrativno govori jedan od dva najveća disidenta na planeti, Džulijan Asanž (drugi je svakako Edvard Snouden): “Ako se ratovi mogu započeti lažima, mogu se zaustaviti istinom.“
Brazilski pisac Paolo Koeljo priču o istini sažima, na svoj osoben način, u jednu kratku misao: “Reći istinu i nekoga rasplakati je bolje nego govoriti laži i nekoga nasmejati.”
Ali na kamenje koje se kotrlja, nikad se neće uhvatiti mahovina...
I kako kaže moj drug, nije bitno šta si pisao, nego je bitna slika koju stavljaš, jer ovo je sve jedna slikovnica...Da, samouvjereno i lakomisleno!!!
Nikada kretenizam nije uzeo toliko maha, gotovo preteći da postane svjetska religija.
I zato slika ,,niđe veze,,...