Izdvajamo

Velikokladuški imam Selvedin Beganović pozvao je selefijske vođe u BiH da prestanu nagovarati mladiće da idu u Siriju i budu “pokretna meta” izuzetno obučenim pripadnicima vojske sirijskog predsjednika Bašara al Asada.

Beganović je poručio selefijskim vođama da oni, iz svojih toplih domova u kojima uživaju uz svoje četiri žene, idu u Siriju ako već žele, a mladim ljudima u BiH da se obrazuju i time pomognu sebi, svojim porodicama i zemlji.

“Nažalost, naša omladina prihvata mišljenja tih ljudi koji nisu dovoljno obrazovani u islamu”, rekao je velikokladuški imam, ističući da prva Božija naredba nije “ratuj, budi šehid”, već “uči i izučavaj”.

On je u izjavi za BH1 naglasio da Islamska zajednica treba da reaguje.

Selafijski vođa Bilal Bosnić iz Bužima nije htio komentaristi odlazak mladih u Siriju, dok je majka jednog mladića koji je otišao na sirijsko ratište zamolila vlasti da spriječe njihov odlazak.

Nedžad Latić, urednik portala “Bosnia tajms”, podržao je velikokladuškog imama i ocijenio da je to izuzetno hrabar čin iz više razloga.

On je naveo da su se dva bitna faktora bošnjačkog društva – SDA i Islamska zajednica na neki način povukle iz ovog problema.

“SDA koketira sa njima zbog političkih razloga, a Islamska zajednica se boji i samo daje savjetodavna uputstva”, rekao je Latić.

Potresna priča o mladiću koji je otišao u Siriju

Prije nekoliko dana imam Beganović je i na svom Facebook profilu objavio potresnu priču o mladiću E. P. (1993. god.) iz Male Kladuše koji je otišao na ratovanje u Siriju!

Njegov tekst prenosimo u cjelini:

ODLAZAK U SIRIJU

Momak koji je jedva punoljetan, iz Male Kladuše, otišao u Siriju, kako je čuo na predavanju gospodina Bilala Bosnića u džihad.

Gospodine Bosniću, ako si alim, onda moraš znati da alimi ne šalju u džihad, nego proglase džihad i kažu: braćo zamnom!

Ovaj momak nije bio oženjen, gospodine Bosniću, ti i ja smo u toplom pored svojih žena. Ja pored jedne a ti pored četiri (masaAllah) Gospodine Bosniću, Bosna je izgubila 250 000 stanovnika, namjerno neću reći šehida, jer samo On zna ko je šehid.

Irak broji milione, Palestina od 1948 i nezna za broj. Nama šehidi ne trebaju, nama trebaju junaci i učenjaci. Gospodine Bosniću, ko je to rekao da je neko stvoren za nauku a neko za džihad? Poslanik nije slao ashabe ispred sebe niti četvorica ispravnih halifa. Po kojem to sunnetu nagovaraš momke da idu u Siriju i postanu pokretna meta visoko obučenim vojnicima Asadove vojske i iranskih specijalaca????

Gospodine Bosniću, koja je prva naredba Allaha dž.s. našem Poslaniku a.s.?
“Uči, izučavaj” ili je to bilo: ratuj, budi šehid???

Gospodine Bosniću, molim Vas da prestanete sa ispiranjem mozgova u toj vašoj paralelnoj instituciji, neću reći mesdžidu, jer mesdžidi ne mogu biti privatni, kao što je to slučaj sa vašim objektom.

 

krajina.ba

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.