Izdvajamo

Na obroncima planine Vlašić obilježeno je 25 godina od zločina na Korićanskim stijenama.
Na današnji dan prije četvrt vijeka pripadnici prijedorskog interventnog voda policije strijeljali su grupu od preko 200 Bošnjaka.

Smrt je skakanjem u provaliju prije ispaljenog hica izbjeglo 12 osoba.

Sa buketom cvijeća iz svoje bašte, nad provalijom je stajala mirno. Zagledana u dno duboko 300 metara.

Osamdesetjednogodišnja Zumra, 25 godina traži kosti sina jedinca, strijeljenog na Korićanima.

“Ništa nisam našla, bar nokat da sam našla ja bih ga ukopala. Meni jednu da je naći, i ja bih ga zakopala. Meni je 81 godina, može biti zadnje da sam došla“, kazala je Zumra Zaimović, majka ubijenog mladića.

Desetine autobusa i kamiona, tog 21.8.1992.godine iz Prijedora, sa Mataruškog brda i logora Omarska krenuli su ka Travniku.

Rečeno im je da idu na razmjenu, prisjećaju se ljudi iz konvoja. Uslijedilo je razdvajanje u dolini Ugra, te masovna likvidacija kako je potvrđeno presudama suda u Hagu.

 

– Ovdje mi mijenjamo mrtve za mrtve i žive za žive – tim riječima pripadnici interventnog voda policije RS iz Prijedora logoraše su postrojili na rubu provalije, naredili im da kleknu i pucali im u leđa, nakon čega su tijela logoraša padala u ponor dubok preko 300 metara. Da bi bili sigurni da niko neće preživjeti, pucali su i bacali bombe na tijela u provaliji.

Masakr na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom zločinu bude zabilježena. Sve žrtve ovog zločina još uvijek nisu pronađene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka.

Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine, međutim odgovorni za ovaj zločin i oni koji su učestvovali u premještanju tijela (pripadnici policije RS i Civilna zaštita iz Skender Vakufa) još uvijek šute o lokaciji ove masovne grobnice.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14 godina, Gordan Đurić na 8 godina, Ljubiša Četić na 13 godina, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić na 21 godinu, Dušan Janković na 21 godinu, Željko Stojnić na 15 godina, Saša Zečević na 23 godine, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

U znak sjećanja na brutalno ubijene logoraše sa ruba litice okupljeni su bacili 200 ruža.

Autor: Slobodna Bosna

Foto i video: Nijaz-Caja Huremović

.be">

 

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...