Izdvajamo

Povodom obilježavanja 25. godišnjice stradanja nesrpskog stanovništva na području grada Prijedora, ceremonija obilježavanja počela je  sinoć, hodanjem od Spomen obilježja u Kozarcu, pa do logora Trnoplje. Ovaj marš pod nazivom Put svijetlosti je organizovala Fondacije ‘’Sedra’’.


Prije polaska na marš Put svijetlosti skupu se obratio Hasan Hadžić:

Dragi ucesnici Puta svjetlosti, dragi gosti, dragi Kozarcani,

Večeras se u okviru programa ‘’Noć u Trnopolju’’ po prvi put, u organizaciji gradjana Kozarca I Fondacije ‘’Sedra’’, organizuje ‘’Put svjetlosti.

Večeras ćemo se još jednom pokloniti kozaračkim žrtvama I žrtvama logora Trnopolje.

Šta je u stvari ‘’Put svjetlosti’’?

Put koji ćemo večeras preći je prije 25 godina bio sve osim puta svjetla.

Bio je to jedan od puteva kojim su Kozarcani odvođeni u logor Trnopolje gdje su bili ubijani, žene silovane, i protjerivani u druge djelove BiH.

Večeras ćemo osvjetliti taj Kozarački put pakla, večeras ćemo osvjetliti put ljudima koji su u svojim glavama još uvijek u logoru.

Večeras ćemo osvjetliti put u neku bolju, svjetliju budučnost ovoj našoj djeci da im se ne bi ponovila naša prošlost.

Večeras nismo ovde da mrzimo već da potsjećamo i opominjemo!

Zatim su najmlađi učesnici marša položili cvijeće u Spomen obilježju.Cvijeće su položili: Eda Mujagić i Din Homan-Avdagić.
Na putu do Trnopolja je bilo oko 150 učenika koji su hodali u jednom pravcu 6 km, a mnogi su se i vratili pješice.
U Trnopolju je također položeno cvijeće za nevino ubijene logoraše.

Nijaz-Caja Huremović

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović