Izdvajamo

Pored žestokih vrućina ovog ljeta, u Kozarcu je ove godine veoma živo. Koncerti, izlasci, mnogobrojne svadbe ali i lijepa druženja.
Jedno takvo druženje su napravili nekadašnji učenici, njih 20-tak, iz Osnovne škole u Kamičanima i Osnovne škole u Kozarcu – generacija 1971 godišta.
Učenici kojima su razrednici bile veoma drage osobe: u Kamičanima Hamza Alić a u Kozarcu Sadeta i Bećir Medunjanin r.a..
Druženje je održana u prekrasnom ambijentu restorana „Gold“.

Pa krenimo redom:
Prije nekih dvije godine na Facebook-u jedna od školskih postavila je staru fotografiju razreda u Kamičanima sa učiteljom Hamzom i počeli su komentari bivših učenika. Hamza je boravio u svojim Kamičanima i njegovi učenici dolaze u kontakt snjim sa isprintanim slikama i u tim momentima rađa se ideja da se školski iz Kamičana zajedno sa školskim iz Kozarca za dvije godine sastanu na području Kozarca.

U martu ove godine otvara se FB grupa bivših učenika i kreće se sa planovima. Dogovaraju su „radni čatovi“ u određene dane i određene sate tako da večina može biti prisutna a nalaze se širom Svijeta. Radni čatovi su ličili na prave profesionalne sastanke sa prijedlozima i idejama i na kraju sa usvajanjima večine prisutnih. 30 i više godina se nismo vidjeli ali već na prvom radnom čatu vidjelo se da dišemo jednim plućima. Tu smo iz SAD, Holandija, Njemačka, Francuska, Austrija, BiH, itd.

Ideje od teferiča na otvorenom pa kafića i na kraju restoran „Gold“ u našem Kozarcu. Na datumu se radilo više od dva mjeseca jer je prosto nemoguće da svi budemo u isto vrijeme u Bosni. I došlo se do datuma 2. August, 2017. koji je večini odgovarao i koji će ostati upamčen kao poseban dan. Svatko je mogao ili doći sam ili da sa sobom povede jednu osobu tako da nas je na druženju bilo blizu 50 osoba.
Sa „Goldom“ tj. Enesom K. se sve dogovara u detalje: večera, piče, muzika. „Gold“ je savršeno odradio svoju zadaću i moramo se zahvaliti osoblju na svemu, muzičarima također, kuhinji...

Tokom dana obišli smo mezarja naših školskih koji su mučki ubijeni, šehidi: Nijaz Hrustić i Mahmut Hrustić te naših nastavnika koji su nam bili razrednici, bračnog para, šehida: Sadete i Bečira Medunjanina.
Oko osam sati uvečer smo počeli sa okupljanjem te dovezli učitelja Hamzu, njegovu suprugu Hajru i kćerku.
Počeli smo sa programom kojeg smo zaista lijepo osmislili: uvodna riječ i svaki učenik je nešto rekao o sebi: gdje je, kako živi i o svojoj familiji. Potom izvrsna večera i muzika. Za fotografisanje tu je bio naš Nijaz-Caja Huremović i kozarac.eu.

Muzički dio je bio poseban. Ovaj razred ima svog estradnog umjetnika Esu Balića. Kakav je samo bio osječaj napraviti polukrug oko Ese a on da zapjeva a i mi svi snjim. Njegovu pjesmu o našoj Čaršiji i našoj Bosni „Bosansko proljeće“ pjevali smo iz sveg glasa presretni što smo tu svi skupa. U tim momentima vratili smo se u prošlost, u školske dane, ponovo smo djeca i ponovo smo ono nešto posebno. Muški ispred curica koje se nebune što one nisu ispred.

Nasmijana i srcu draga lica, ozarena srećom i ljubavlju, poštovanju jednih prema drugima i svome kraju u kojem smo rođeni i odrastali.
Potom su uručeni pokloni učitelju Hamzi i njegovoj supruzi a poseban poklon kojem se naš učitelj najviše obradovao je bila zastavica fudbalskog kluba „Velež“ o kojem smo tokom nastave stalno slušali priče jer Hamza je i dan danas strastveni navijač Veleža.
Ijako smo ostali i poslije 2 sata noći, činilo se da je malo bilo. Što je najvažnije, svatko, ama baš sve i jedna osoba tražila je da se ovo isto sve ponovi i sljedeće godine, odlazeći sa druženja nasmijana i vedra lica.

Sade Alić

Foto:Nijaz-Caja Huremović

 

Hvala Caja.!! Ti si nas prozor Četvrtkom u naše malo misto..!!

Haris
Četvrtak