Izdvajamo

Pčelari u Bosni i Hercegovini ove godine očekuju dobre prinose, a kažu da tokom aprila imaju mnogo posla u pčelinjacima.

Prema riječima Miloša Odžića, predsjednika Društva pčelara Novi Grad, nakon jake zime i niskih temperatura tokom cijelog januara, vegetacija je sada u punom mahu i ima dosta cvijeta.

“Period je kad pčelari skoro svaki dan imaju posla u pčelinjaku, rade se redovni pregledi, utvrđuje se stanje pčelinjih zajednica”, rekao Odžić. Navodi da se sada kontroliše eventualni višak hrane, kao i višak ili manjak slobodnog prostora u košnici. Napominje da ukoliko nema dovoljno slobodnog prostora pčelari treba da intervenišu i prošire prostor jer će, u suprotnom, pčelinja društva ući u rojno stanje i onda nastaju gubici.

(Hakija Menković, nada se mednoj godini)

On je naglasio da je potrebno uraditi sve kako bi pčelinja društva bila spremna za pašu, posebno zbog loše prošle godine.

Ismet Hasanović iz Pčelarskog društva “Nektar” iz Tuzle kaže da je prethodna zima zapravo poželjna u pčelarskom svijetu i da nije opasna za pčele. Njene posljedice, navodi, osjetili su samo nemarni i aljkavi pčelari.

“Oni koji nisu zaštitili svoje pčele doprinijeli su razmnožavanju bolesti varoe, a ako ih još pritom nisu kvalitetno prihranili, osjetili su prilično veliko oštećenje pčelinjeg fonda”, objašnjava Hasanović, dodajući da baš zbog neznanja organizuju školu i radionice za pčelare.

Mirko V., pčelar iz Kotor Varoša, kaže da su pčele prezimile bez problema jer je obezbijedio kvalitetnu prihranu tokom zime.

“Još je rano govoriti o prinosu meda jer se to tek u avgustu zna, ali zasad je dobar unos u košnicama pa ako ovako ostane biće dobro”, navodi on.

Prema riječima Odžića, redovna, odnosno glavna pčelinja paša na ovom području je bagrem i počinje početkom maja.

Nezavisne, Foto: Nijaz Huremović


Agenda

24. maj: Dan napada na Kozarac

26. maj: Godišnjica logora Trnopolje

27. maj: Prvi dan Ramazana

31. maj: Dan bijelih traka

Ko je na portalu: 535 gostiju i nema prijavljenih članova

18.11.2014. sljiva koja je po drugi put u godini rodila.jpg

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.