Izdvajamo

Kozarčanin Enes Kahrimanović doveo je strani kapital u svoje selo.

 Vođen idejom da se vrati svojoj kući i pomogne komšijama matičnu firmu iz Austrije ubjedio je da investira u fabriku za proizvodnju mreža i jedara u Bosni i Hercegovini. Proizvode reklamne mreže za teniske terene širom svijeta, čak i one na Roland Garrosu.

“Austronet kao firma je od 2007. u Bosni, ove godine je tačno 10 godina. I mi nismo došli kao što mnogi imaju jednu pogrešnu percepciju da strane firme dođu ovamo samo da bi izvukle sve što se može izvući i odu. Mi smo za 10 godina uložili jako puno u naše proizvodne pogone, cirka 10-11 miliona maraka. Imamo 80 zaposlenih i u tih 10 godina je u našoj firmi rođeno 16 beba. Od radnica koje rade 16 novih života je rođeno”, priča nam Kahrimanović.



Od Austrijanaca je naučio kako pomagati ljudima. Nabavio je kompletnu didaktičku opremu za vrtić u Kozarcu, a svake godine za prvačiće iz svog sela nabavlja kompletnu opremu za školu.



“Na početku školske godine dobijemo spisak prvačića i odemo u prodavnicu i kupimo sve što im je potrebno za prvi razred plus za još nekoliko učenika koji su u teškom materijalnom stanju” navodi Kahrimanović.

Vrećama sa pijeskom i finansijskom pomoći pomogli su Prijedoru za vrijeme velikih poplava 2014., a posljednja akcija bila je doniranje neonatalne sonde prijedorskom porodilištu.

“Sasvim slučajno sam početkom januara mjeseca neku reportažu gledao gdje je doktor na televiziji iznio podatke o broju novorođenčadi o nekim stvarima kako se kreću u bolnici i o detaljima šta je potrebno bolnici da bi na tom pedijatrijskom odjelu funkcionisalo sve. Da bi se taj krug funkcionalnosti zatvorio.

Onda su rekli da im je potrebna ta jedna sonda za pregled mozga kod malih beba jer su oni koristili abdonalnu sondu veliku kojom nisu mogli lijepo vidjeti sve te presjeke mozga kod malih beba.

Onda smo stupili u kontakt sa firmom iz BL koja se bavi nabavkom tehnologije za zdravstvene ustanove. Dobili od njih ponudu i krenuli u realizaciju te naše namjere. Platili smo sondu oko 9.000 KM“ kaže direktor Austroneta.



Iz Kozarca je otišao 1991. u Austriju gdje je imao dobar posao i sređen život. Međutim, pobijedio je krajiški inat.

“Postoji kod nas Krajišnika neki inat. A, ja sam ekstremni lokal patriota. Na cijelom svijeu najviše volim svoj Kozarac, pa onda Prijedor. Imam dvije države, dvije domovine koje podjednako volim. Bosnu I Hercegovinu u kojoj sam rođen I koja me je otjerala. I onu drugu koja me je primila, dala mi da živim I uspijem u životu, to je Austrija I obje podjednako volim. Ja sam krajem 91. otišao odavde I zaposlio se u Austriji I od tada sam gore.

Ja sam uspio Austrijance nagovoriti, ne zato što sam lijep ili što me vole nego zato što sam im dokazao da se kod nas u BiH može proizvooditi kvalitetan proizvod na isti način kao u Austriji I pri tome da smo jeftiniji. I da onda možemo napraviti jednu veliku konkurenciju na tržištu. Iz tog razloga sam ih uspio nagovoriti da dođu ovdje. Bili su tu 2007. Vidjeli gdje se nalazimo I da to nije daleko. Da smo mi nekoliko sati od Beča, Salzburga, Minhena. Pokušali smo napraviti neke dijelove. Vidjeli su da je to kvalitetno da se to može” prisjeća se Enes povratka u BiH.

Ogorčen je na situaciju u državi, na konstantno podizanje nacionalnih tenzija I verbalne ratove političara.



“U zadnjih mjesec dana ja nisam čuo, vidio na tv ili pročitao nešto pozitivno. A, ima jako puno pozitivnih stvari. Ja poznajem pet firmi sa teritorije BiH koje su cijenjene na zapadu, rade dobre I kvalitetne proizvode. Mi imamo u našem okruženju firme koje proizvode dijelove za BMW, Mercedes, za Ferari, Audi, imamo firme koje stvaraju proizvode koji se nalaze u NASA-i, znači u Kosmosu. Te su firme u BiH a to niko ne zna.

Ovdje se samo puštaju u eter samo negativne stvari. Ljudima je više kako bi reklo došlo do guše. Ljudi su u strahu bez potrebe. Ovdje se dižu tenzije da bi se lakše manipulisalo masama. Da bi ljudi bili u strahu I da se boje svakog šuškanja okolo jer se boje da će doći do rata. Nikom nije do rata niti bilo kakvih gluposti. To se samo priča o ratu. Treba da zaboravimo. To je iza nas, prije 25  godina je nešto bilo, što je bilo strašno I to treba da stoji u udžbenicima. Ali ne da pričamo non stop o tome. Oni stalno prijačju o tome, oni ispiraju mozak ljudima samo sa tim stvarima. Ne govori niko o pozitivnim stvarima”, kaže Kahrimanović.

Priča nam i da mu se diže kosa na glavi kad treba naglastiti da su svi radnici prijavljeni i osigurani.

Kaže da je van pameti priačti o nečemu što se u svakom normalnom društvu podrazumijeva.

N1


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 231 gostiju i nema prijavljenih članova

reis u kozarcu (2013.).jpg

Hvala Caja.!! Ti si nas prozor Četvrtkom u naše malo misto..!!

Haris
Četvrtak