Izdvajamo

Jučer poslije Ikindija namaza u punoj Mutničkoj džamiji, u organizaciji Medžlisa islamske zajednice Kozarac, upriličena je svečanost ikrar-dove povodom ispraćaja ovogodišnjih kozaračkih hadžija.

 

Odlazak na hadž je je istinska želja svakog iskrenog muslimana i muslimanke. Dočekati svoj ispraćaj na hadž oduvijek je značilo i znači uspjeh svakog muslimana koji po povratku doživotno nosi titulu hadžija ili hadži – hanuma. Pred njihovo putovanje organizuje se ikrar dova na kojoj se obznanjuje da musliman želi ispuniti petu islamsku dužnost, obaviti hadž. U bosanskoj tradiciji islama ona se još naziva hadžijska ili dova za ispraćaj hadžija.

 

Nakon Ikindija namaza, prisutnim se obratio imam Jasmin ef Glamočanin, a zatim i glavni imam IZ Kozarac Mr.Amir ef Mahić. On je pričao o značaju pete islamsku dužnosti, odlaska na hadž. On je u svom govoru istakao značaj i smisao hadža, te ukazao na značajnost hidža. Ukazao je na osnovne elemente koji povezuju hadž i hidž. Zatim je istakao naš lijepi običaj da se Ikrar-dova uči, za sve buduće kozaračke hadžije, ovdje u džamiji.

Mr.Amir ef Mahić je predstavio buduće hadžije:

Mahmuljin Ismeta džemat Kozaruša

Filović Ahmet džemat Brđani

Jakupović Mahmut džemat Gornji Jakupovići

Jakupović Ismeta džemat Gornji Jakupovći

Jakupović Muhamed džemat Gornji Jakupovići

Jakupović Ekrema džemat Gornji Jakupovići

Idriz Balić džemat Brđani

Bešić Besim džemat Dera (bedel za Softić Begija džemat Brđani)

Trnjanin Lutvija putuje iz Austrije

Džaferović ef Sakib  (bedel za Mešić Mujo) džemat Kozaruša

Toromanović h. Said ef (bedel za Hasan Softić) džemat Brđani


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 150 gostiju i nema prijavljenih članova

hor (2015.).jpg

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović