Izdvajamo

Moje zabilješke, zadnji dan Ramazana i prvi dan Bajrama.

Naravno poćet ću sa zadnjim danom Ramazana i podjelom "halve" (Bajramskih paketića)  u Kamičanima 2 ili kako mi to kažemo Alićima, Hrustićima ili Forićima.

 

Ovdje su djeliti Bajramski paketići poslije podne namaza, a ja sam se iznenadio (pozitivno) kad sam vidio ovoliko djece. Prvi put sam bio u ovom mejtafu (Mekteb) i mogu reći da je jako lijepo i prijatno unutra.

Sta reći za dzematlije već da su dobro raspoloženi, naravno sutra je prvi dan Bajrama.

Poslije sam otišao u svoj dzemat Alići - Softići. Kako smo mali dzemat djece je bilo dosta.

Fotografisao sam i moje dzematlije koji su se potrudili da donesu i daruju djecu paketićima. Drago mi je da nisu bili škrti sa paketićima.

Bajram sam klanjao u Jakupovića Dzamiji . Jakupovići su isto tako manji dzemat pa nije za čuditi se što nije bilo raje kao u nekim drugim dzamijama.

Ovo što nas je bilo, baš dovoljno da se čovjek osjeća prijatno i sa velikim uzbuđenjem klanja Bajram.

Kad smo klanjali Bajram požurili smo u Kamičane na Šehidske mezarluke jer tamo su se skupili svi dzemati da slušaju učenje Jasin-a i dove.

Naravno  svi smo jedni drugima poželjeli sve najbolje za blagdane. Par fotki koje sam napravio jutros u Šehidsko turbe. Koliko nas je bilo, pa vidi se na fotografijama.

Kad sam došao kući, kao i svakog Bajrama došli su mi moje drage komšije da čestitaju Bajram. Ova naša omladina mi daje  vjeru u bolju budućnost u ovim našim ktajevima.

Još jednom, BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic