Izdvajamo

JEDNA IZ STARE KOZARAČKE SAHARE
SJEĆANJA

Piše: Elvir Softić Nastavnik Likovnog

Da vidimo kako su se Kozarčani nekada u vruća ljeta razhlađivali.
Za djecu to je bilo veoma lako. Oni bi vrlo brzo pregradili kamenjem Starenicu, gdje bi se po cijeli dan uz vrisku i galamu veselo kupali.
Ali ,stariji tj. kako smo ih zvali ozbiljniji su morali tražiti nešto drugo. A RAMINCINA ŽLIBA je tada bila jedno od omiljeni "KUPALIŠTA", gdje se moglo dobro razhladiti.
A sta je to i gdje je to bilo?
Ramincina žliba je bilo jedno dugačko drveno korito, koje je provodilo Starenicu sa jedne obale na drugu do Ramincinog mlina, koji se nalazio u njenoj kući preko puta današnje betonare u Mutniku.
ŽLIBA je bila iskovana od grubo tesanog drveta, tako da je voda na puno mjesta u mlazevima isticala vani, a što je opet u ljetnim vrućinama bilo dobro došlo mnogim kupaćima da se dobro razhlade.
U to vrijeme to je bilo jedino mjesto gdje su se djevojke mogle vidjeti u kupaćim kostimima, a što je za tadašnje radoznale oči izgledalo kao da i nemaju na sebi nista. l zato ste mogli često vidjeti djecu kako skriveni iza kakvog žbuna posmatraju iskolačeni očiju te " gole ljepotice " koje su bile prava atrakcija za to vijeme.
A kad nije stizalo dovoljno vode za mlin, onda bi NIJAZ Ramincin sin začepljao te rupe na ŽLIBI , a što je za kupače opet znacio tuzan dan.Ali, čim bi on otišao, neko bi se uvjek našao ko bi te rupe otvorio i radost kupanja bi se nastavila.
I sve se to iz godine u godinu ponavljalo, dok se jedne godine STARENICA nije nesto razljutila , odnijela nasu ŽLIBU i tako zauvjek napravila kraj najromantičnijem KOZARAČKOM kupanju.
A onda su još dugo prolaznici ,a naročito djeca, bacali tužan pogled prema nestaloj ŽLIBI ,od koje se još samo nešto od kameni zidova moglo vidjeti.
Ali, nema već dugo niti RAMINCE niti njene romantične male kuće sa mlinom, a na čijem mjestu se sada nalazi neka druga kuća i to sve zajedno ničim vise ne podsjeća na nekada najromantičniji KOZARAČKI KUTAK.
Možda će jednom , ko zna , u nekoj nostalgičnoj obnovi KOZARCA , neko se sjetiti ovoga , jednog od SIMBOLA starog Kozarca i vratiti zivot NAŠOJ ŽLIBI I RAMINCINOJ KUĆICI SA MALIM MLINOM U NJOJ , kao iz kakve lijepe dječije bajke.
Želio bih iskreno da se to što prije dogodi, jer sa time bi se vratio i onaj miris naše čaršije, koji se u ljetna popodneva tako neodoljivo širio iz načih AVLIJA sa mangala u kojima je VELIKA TRAVA ispijanju kahve davala poseban čar.

 

Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.