Piše: Emsud Blaževoć

ZABORAVIO NAOCALE, A U ZENICI IZ OCIJU KRADU

Nakon razmjene otisao sam iz Travnika za Zenicu ali bez paketa od Merhameta, pokrali soferi. Začudio sam se da na poslovnim prostorima u Zenici imaju većinom  gatre, a naveće obavezno i ćuvar unutra.
Da bi tu preživio morao sam da krenem u šverc. Putujući od Zenice do Gluhe Bukovice, 35 km u jednom pravcu i tako nazad (poraniš pa zakasniš) a ako ne naletiš na pljackaše i Arape u Mehurićima dobro si prošao.

Mnogi su pokušavali, vjerujući da mogu, ali bi već na pola puta odustajali. Senku Medić smo ostavili sa Amirom Alihodzićem, jer je morao vući sa sobom(crkla) a samo viće aaaj sačekajte. Amir Vasifov je brzo odustao, napravio neka kola i umjesto konja dovlačili drva i prodavali (to mu je išlo).

Moju sestru Dinu je njen Fajo morao nositi (crkla). Jednom smo se vratili naveče u skolu ja i Hare Malkoć iz Petrovca (on crko), 5 dana nije mogao na noge, a ja odma ujutro opet na put, kaže on meni - bog te od čega si? Ja sam imao kondiciju, volio pare, (uvijek sam volio,i uvijek sam imao) a zarazio se švercom.
Alkoholom sam najviše zarađivao ali je bilo najrizičnije. Stojim na zeničkim ulicama sa cigaretama u rukama i zjačem : veekaa-partneeraaa-veka-partnera sto glasnije to bolje prodaš. Naiđe Bajro D. i reče meni, daj mi malo para dok ja ne dobijem, i ja dade. Odmaknu se on malo dalje i kupi sebi 3 kutije cigareta, a ja ugleda pa dreknu ! Pa što bolan nekupi od mene ! On samo slegnu ramenima, i gleda u mene, shvatio da je pogrešio.

ZBOGOM BOSNO , VRATICU SE JA TEBI

Poslije sam otišao za Zagreb u Dubravu kod Adila Kahrimanovića kojeg nisam poznavao, (ali valjda dobre ljude čovjek nemora poznavati).
Tu sam ozidao sa šampinjonima sto je Tima uzgajala u pomoćnom  objektu , e ja to nemogu nikad zaboraviti. Vodila me strina Raza kod Arapa da dobijem neki paket i 50 dm. Napade me taj što daje pare ! Kaže kad si bio toliko u logoru trebao si  zubima ići ubijati. Ko će braniti Bosnu? Ja! Klinton! Ko? Ja se zamisli, ma što dođe je`em ti i marke i paket, e je`o ti mene što ti ikad dođem, popišam se i na 50 dm i na malo faksa što mi dade.
Nađe i Šabana B. u Dubravi negdje u nenabaćenoj kući, jede grah, kod nekih purgera a to su valjda hercegovci , stanovao kod njih. Vodila me strina i kod Zuhre Redzepove na kafu. Išao sam i u Rijeku po ujerenje o položenom vozačkom ispitu. U barakama na Skurinju sam našao brigadira Ređu, drag susret.

Pa sam se navratio da provjerim dali su Ismet Mejrin i Edita još na istom mjestu (sad im je tu blizu Riječka Džamija). A Ismet kad me ugledao samo zavikao , je`ote , je`ote........ Onda Gašinci , -u šumu- na kraj svijeta, Komarci ko Muhe, ali tu nisam dugo ostao.
Otišao sam poslije za Rovinj gdje mi je bilo prijatno sa mojim Bosancima (Hasan, Rabija, Ziko, Biha, Bajro i Braco Kulasić sa familijom). Prešao sam vala tu Hrvatsku tad uzduž i poprijeko / Split-Zagreb-411 km. Zagreb-Rijeka-166 km. Zagreb-Gašinci-250 km. Zagreb-Rovinj-251 km. Dalmacija, Slavonija, Istra.

ZAPAD

Nakon -DVIJE I PO- godine našao sam svoju ženu krezavu, mršavu i ružno ošišanu (sad nije tako), i ćerku koja me nije poznavala.
Žene koje su imale uz sebe muževe , ili  nekog od familije bilo im je ipak malo lakše, ali sam lutati po svijetu sa malim djetetom bilo da si muško ili žensko nije lako. Izbjeglice, a izbjeglicu svak izbjegava, trebaš se ti snaći u tuđem svijetu a neznaš ni bekanti.
Pa te još strpa u centar sa crncima, pa još uprkos svega samo jedno kupatilo, ko u Njemačkoj gdje je bila moja Strina Zejna. Izašla jadna da traži svog Jusufa pa ugledala crnca gola pa zavika Jusufeeee, a  veli oći drage samo lete dole, kako neće kaže imaš ti šta i vidjeti. Naiđe Jusuf, ma Zejno štoćeš ovdje?! Nek sam se ja nagledala, koga šiša.
Iako sam zaglavio 17 mjeseci po logorima skoro najviše od svojih mještana, fala Bogu  nafaka nije pobjegla od mene . Sad sam na zapadu  a slike iz Omarske nemogu izaći iz mene, često me bude noću i to divljaštvo što sam preživio . I na kraju sam shvatio da je rat užas koji uništava narod i poslije svog  završetka.

NESMIJEŠ  BITI HASUM,SAMO IDI SVOJIM PUTEM

Danas kad smo svi lako ranjivi, i kad nikom nesmiješ više reci: što, zašto, i kako ne preostaje ništa nego samo da ideš svojim putem. Sad nekako moraš da biraš riječi kad sa nekim razgovaraš.
Mislim, moraš da nađes žicu svakom, kao ja svojoj Punici. Ja njoj zapjevam: TEŠKO TICI NA JELOVOJ GRANI, I PUNICI NA ZETOVOJ HRANI a ona sa osmijehom to potvrđuje. Mnogima sam pozajmljivao novac, čak i bogatijim, neko zna cijeniti a neko ne.
I ti bogataši su dobro zarađivali, ali nisu znali čuvati, šta vrijedi koliko zaradiš bitno je koliko sačuvas. Sjećam se kad sam se oženio prodao sam taj dan zdrijebca Ramizu Ćirkinu.  Moj je otac bio u selu najljući, najpošteniji i najveći radnik, nikog nije uzbijao a sa svakim je bio dobar, e taki sam ti ja.

A Huse Saleš kaže, kad bi me zmija ujela da bi se otrovala, dobro je kad ti neko kaže svoje mišljenje o tebi direktno u lice, ali je ružno kad te tapka po ramenu a misli ti zlo. Ili kako kaže Emina Saleš: ako priča pred tobom o drugom , priča i o tebi sa njim.

ŠVERC JE KO KRPELJ,KAD TI SE UVUČE POD KOŽU TEŠKO GA JE ISTJERATI

Još kao dječak ja sam sa kumom Jusom zanat učio, poslije kad sam krenuo sam, nisam se mnogo mučio. Svak je mogao zaraditi ko je htjeo svojoj sreći, živ je sada Almir Mejrin to vam i on može reći.
Voće bi kupovali ispod kozaračkih vrela, da bi sve prodavali oko prijedoračkih sela. Kad bi neko Jusi rekao nešto ružno, on bi se zagledao u njega-nekako tužno, i onda odjednom izusti on čudo, prva riječ bi mu bila  ``ćoće božiji jebena ludo``.
Relacija bi bila Čirkin polje kraj silosa, ali prije nego ustane jutarnja rosa. Gomjenica pa Baltine bare naseljenost dobra, samo pare, pare. Skela, Zeger pa Čejreci, brate gdje god ima dućan dvi delije svrate. Konja treba nahraniti da on vuče dalje, škarta Juso pare u dućan me šalje.
Treba njemu malo gasa za vikanje glasno, bez rakije to ne ide svakom nek je jasno. Kada Juso popije koju pa pokvasi glasne žice, pa kad vikne kruškee-kruškee rasplašimo mi i ptice. Zadnje selo bilo nam je tad D. Puharska, bujad suha, sve prodali, na platonu samo daska.
Zadovoljni mi bi bili pa trljamo ruke, jesil viđo kumiću para bez po muke. Tad sam shvatio da mi šverc nije teška grana, nisam imo glas ko kum to mi je bilo mana. Eto to je tako bilo samnom od davnina, stari ljudi to je život pun nekih vrlina.

........................................................................ETO TAKAV TI JE MOJ ŽIVOT BIO..........

Emsud Blažević