Piše: Satko Mujagić

Manjaca, oktobar 1992.

Tog dana stigle su i cigare i po par zimskih carapa za svakog celavca na Manjaci. Odmah nakon odlaska Crvenog Krsta otvorena je logoraska berza.

Cetvrt kruha, sacuvana od dorucka - 3 cigare.

Par crnih, muskih, zimskih carapa - 9 cigara.

Sitni sverceri, a i oni malo zesci, uzmuhali su se kroz boksove pune ljudi, mimoilaizili kao mravi na pijaci u Kozarcu svakog cetvrtka i nutkali kruh, zalegao u suhe, prljave dlanove. Dan je bio suncan, nikom nije bilo stalo do carapa. Zima je tek trebala da zahuci iz guste borove sume. A glad, glad se vrzmala po stomaku i okretala glavu i umrtvljene oci za svakom bijelom utrobom kruha, kao nekad za djevojkama na korzu.

Par crnih, debelih carapa skladno se umili oko stopala. Stadoh, pa prohodah par koraka po praznim cebadima marke 'Deutsche Rote Kreutz', pracen tupim pogledima brace Jakupovic preko puta, a stomak zakrci. Glad je, jos od juna, od Omarske, bila nepodnosljiva...

"Dobro ti stoje, zemo ;). K'o modna revija!"

"Da, vidim. Nece jos dugo...."

Pazljivo ih skinuh, pa slozih jednu uz drugu da se ne vidi da su ikad nosene, pa navukoh opet one stare, vlazne i prljave, a zatim nazuh i suplje cipele.

Na izlasku iz stale, sunce me doceka s osmijehom. Plavetnilo neba razbi svu memlu i smrad iz nosnica, a bodljikava zica svud oko logora podsjeti da necu daleko. U daljini nazirao se tenk JNA i oko njega nekoliko regruta.

Kuhinja je odmah iza ugla. 11 je sati i nema strazara, banjaluckih dzukaca, a i kuhari su mirni jer je dorucak prosao, a za rucak je jos rano. Prodjoh duz duge stale, 'paviljona broj 4', kako smo ga zvali i na ulazu kraj kazana ugledah Halupu, bivseg zlatara i jednog od rijetkih Prijedorcana sto se uvalio u kuhinju u kojoj su od jula radili samo Sanjani.

Bez pomjeranja, u sigurnosti polusjene uz zid stale, prozborih:

"Halupa, ho's kupit' carape?"

"Nemam ja cigara!"

"Daj mi kruh, tvoje su!"

Halupa se brzo okrenu lijevo, pa desno, zgrabi strucu kruha, a ja se u trenu u par koraka stvorih ispred njega. Kruh je, cini mi se, jos brze nestao u postavi moje ishabane jakne, a carape u njegovoj lijevoj ruci.

Satima sam hodao sa 3 cetvrti kruha. Rasprodase se, jedna po jedna za po 3 cigare, a zatim, kupih carape za 9.

U pola jedan navukoh opet carape na noge, modna revija po cebadima marke "Deutsche Rote Kreuz" se nastavi. Jakupovici su se opet smjeskali, u lijevoj ruci cigara, prva iz kutije 'Filter 160', u desnoj zadnja Halupina cetvrt, spremna za akciju.

Satko Mujagić