Piše: Elvir Softic Nastavnik Likovnog

Kao proljece, jedino ZENA moze biti tako
LIJEPA, TAJANSTVENA I NEODOLJIVA.
Zato nas ono podjednako sve FASCINIRA.
Zene ,poput behara se rascvjetaju, a nas opet, poput pcela probudzenih iz zimskog sna, neodoljivo ocaraju opojni mirisi i raskosno lijepe boje.
Svi nekako odjednom bivaju opsjednuti LJUBAVLJU. Svi je traze i sve okolo mirise na ljubav. To su najljepse LJUBAVI , koje dugo traju i jos duze se pamte. Mnogi su u proljetnoj opijenosti nasli svoju SRECU zauvjek i tako ONO ostaje njihov najbolji i najveci drug za cijeli zivot. A opet neki su proljetno cvjetanje zapamtili kao vrijeme velikog i strasnog ljubavnog pocetka, ali i brzog kraja ,sto je ostalo kao tuzno sjecanje na najljepse godisnje doba, od kojeg se nikada vise nisu "oporavili ".
Ali, tako je to. Proljetno- cvjetna ljubav STRASNA kao ni jedna druga - puno i svim
SRCEM daje, ali i puno uzima.
JEDNO I DRUGO sjecanje je VELICANSTVNO i treba ga
njegovati i voljeti.
Pa jedna pjesma kaze:
Kada volis , vode mirno teku
i nebo je kao suza cisto
stare rane vise nas ne peku
i dan za danom nista nije isto

I od srca vodi svaki trag
kad ti pridze onaj koje drag

Sva su moja PROLJECA u meni
kad se zima blizi svome kraju
i kad prva grana zazeleni
sva su moja PROLJECA u meni

I od srca vodi svaki trag
kad ti pridze onaj ko je drag

SVA SU MOJA PROLJECA U MENI....