Pise: Semira Jakupovic

Tri nove pjesme od nase kozarcanke, Semire Jakupovic.

USNULI GRAD        SEMIRA JAKUPOVIĆ
Klanjam ti se, usnuli grade
Ti, starče, s mukotrpnom prošlošću,
Sa licem djeteta
Š to odišeš mladošću.

Klanjam se tvojim dimnjacima
Iz kojih se opet dim vije
Svakom tvom ponosnom čovjeku
Koji se od pogleda ničijeg ne krije.

Divim se tvojim  okrečenim šljivama
I živopisnim, pošumljenim  brežuljcima
I kamenu kozaračkom džinovskom
Koji te kao vjerni stražar čuva.

Klanjam se krovovima novim
Što prkosno paraju nebo  i oblake
Njivama istrijebljenim od korova,
Koraku neposustalom,
težem od olova.

Pozdrav herojskom srcima
Što se ne boje novih početaka
Onima što vjeruju u život
I nakon smrti i gubitka imetaka.

Klanjam ti se , moj rodni raju
Uspavanom u slasti novostečene slobode
Pred tobom s poštovanjem stojim
I pejzaže tvoje stihovima bojim

I želim da nikada više
Pepeo ne postaneš
I da u svojoj neuništivnosti
Dosljedan  ostaneš.
******Posveceno mom rodnom kraju

UNISTENA LJEPOTA               SEMIRA JAKUPOVIC

Da nije zalosno bilo bi lijepo
Posmatrati zamagljena brda
Nase krasne  Bosne.

Da nije zalosno bilo bi lijepo
Posmatrati tihi tok rijeka
I razmisljati o prolaznosti zivota

Da nije zalosno bilo bi lijepo
Slusati vlastiti eho
Dok sunce se mijesa s borovim iglicama

Da nije zalosno bilo bi lijepo
Setati planinskim obroncima I uzivati u sustanju lisca

Da nije zalosno bilo bi lijepo
posmatrati igru bjelicastih oblaka
Ali, eto, ponovila se se Kovaciceva “Jama”

Stihovi iz djacke klupe
Prnesose se u zarobljenicke skute.
Dogodila se Srebrenica, Hrastova glavica,
Koriucanske stijene, Kevljani,
Lisak, Bezdana
A svijet je slijepo zatvarao oci i usta.

I ponovila se “Jama”
Nakon pedeset godina
Suma je sramno pognula glavu
A rijeka postal krvava.

MUZIKA JUTRA               SEMIRA JAKUPOVIĆ
Slušaj tu prekrasnu muziku jutra
Što maše rukom pomrčini
I tanano prede po zori kao harfa
I zanosno najavljuje dolazak novoga dana.

Osluhni njeno milovanje po razmaknutim zavjesama
I češljanju zore i rose po nogama
I umij sunce k’o jutarnjeg putnika
I zahvali Bogu što dade ti još jedan dan

I ne budi lijen, odoli izazovima ljenčarenja
Podigni usnulu glavu sa snovima natrpanog jastuka
I zapečati ovaj trenutak zauvijek
Ureži ga u svoje sjeċanje duboko, duboko
K’o ime zaljubljenog u koru drveta

I ne treba ti neki veliki razlog za slavlje
Raduj se što si zdrav i živ
I ne traži od života previše
Jer  opet dočekuješ Sunce, svog milog saputnika
Zahvali mu što dusu ti grije
I plavom nebu što se gromoglasno smije
I skladaj nježne note života
Koje će te odvojiti od duge, mračne noći.