SEMIRA JAKUPOVIĆ
Sve se to Bosna I Hercegovina zove
Mogu li prelijepe,
Brze i neukrotive
nepokorne i neustrašive
čiste, prozračne, plavo-zelene
bosanske rijeke što streme
Ka Crnom i Jadranskom moru
Stati samo u jednu riječ
DOMOVINA
Mogu li to u pjesmama
Planine opjevane
I šumovite I kršne
I zanosne i snježne
što prkose vijekovima
Mogu li to plodne ravnice i doline
Može li Semberija I Posavina
Stati samo u jednu riječ
BABOVINA
Mogu li to tvrđave, stećci,
Kule I gradovi stari
Mogu li to zamkovi
Gdje živješe nekad bosanski vladari
Mogu li sve te piramide i starine,
Kamene kugle i bosanske doline
Stati u riječi RODNA GRUDA
Mogu li to zlatni ljiljani
što proteklim vijekovima
Na grbovima, oklopima i zastavama stajaše
I tolikim opsadama, nevoljama,
Ratovima I pustošenjima odoliše
Mogu li stati samo u jednu riječ
DJEDOVINA
Mogu li svi naši preci,
Pradjedovi I djedovi
Očevi i sinovi
Sa trudbeničkim rukama
Sa žuljevitim i grubim šakama
Sa rudarskim krampovima
I zemljoradničkim lopatama
Stati samo u jednu riječ
OTADŽBINA
Mogu li to ptice stanarice
I selice što se vraćaju sa juga
Može li to poslije kiše duga
Može li to puna sofra
Otvorena vrata za svakoga gosta
Tradicija i običaj
Može li sve to stati u riječ
DRŽAVA
Može li to jorgovan i zambak
Što u bašči cvate
Može li to svaka travka
I paučina sa žutog maslačka
Može li to svijeno gnijezdo
Ispod staroga krova
Može li to zanosnog mirisa zova
Što raste u mojoj avliji
Mogu li stati u riječ
KUĆIŠTE
Mogu li to moga jezika
Raskošne riječi
Može li to sevdalinka
Što tugu moju liječi
Mogu li to sve uzrečice, izreke
I narodne poslovice
Može li to sve stati u
JEZIK MATERNJI
Mogu li to kršni ljudi bosanski
Što mnogim silama hrabro odilijevaše
Mogu li to majke što život djeci dadoše
I godinama za njima suze proljevaše
Umorne od čekanja
Može li sve to stati u jednu riječ
ZEMLJA
Pa skoro sve zemlje imaju šume i mora
Jezera, ravnice i plodonosna polja
Ljude, statistike i državne granice
Prošlost i historije stranice
Ali Bog nam je samo jednu dao
Da u njoj rođeni budemo
Da prvi plač ispod njenog neba pustimo
I prve riječi u njoj progovorimo
A možda čak da za nju
I u njoj umremo
Da je zovemo majkom
Da je smatramo bajkom
Da volimo svoj raj na zemlji
I nama veze na kojim smo
paralelama I meridijanima
Na kojoj strani svijeta živimo
I kada je ostavljamo
Uvijek joj se iznova vraćamo
I hoćemo mi iz nje
Ali neće ona iz nas
I svaki put bez obzira na sve
U nju se ponovo zaljubljujemo
To je naša POSTOJBINA
Sve ovo što rekoh i još mnogo toga
Ali nemam dovoljno riječi
Jer srce govori i riječi ostaju nijeme
Sve se to ljubav prema rodnoj grudi zove
Moja babovina,
Majka zemlja, država, domovina
Sve je to moja
Bosna I Hercegovina