Izdvajamo

Piše: Ćejko Kahteran

Pricam neki dan sa prijateljen na poslu onako o zivotu. I tako malo pomalo pocesmo nesto o njegovoj kuci. Jedna velika kuca ili bolje receno dvorac,nekoliko kilometara izvan grada. Pitam ga koliko je platio kucu, a on se nasmija. ”Nista, tu je kucu napravio moj pradjed. On je bio poljoprivrednik u to vrijeme. Ima je mnogo ”zaposlenih”. To su bile osobe iz siromasnih porodica koji su radili na imanju za hranu i stanovanje. One manje kuce okolo one velike su bili stanovi za poslugu i radnike. Kucu i sve ostalo je naslijedio moj otac. On se nije bavio poljoprivredom. A oni koju su tu radili dok je pradjed bio ziv zadrzali su ”svoje”kuce i svaka familija je dobila nekoliko hektara sume i obradive zemlje kako nebi morali da se sele.Imali su djecu koja su tu poradjana, isla u skolu. Kad je moj otac umro, ja sam se vratio iz Stokholma sa namjerom da prodam sve i da se vratim nazad. Ali nije bilo tako. Moja zena se ”zaljubila” u ovu prirodu i mir ovdje i nije htjela da idemo nazad. Ostali smo. Kuca je oko 170 god stara. Svaka generacija je prilagodjavala unutrasnjost kuce prema svojoj volji. Neke manje opravke syu radjene. Zamjenjena vodoi elektro instalacija. Ali i promjenili grijanje u kuci..Vanjski izgled je nepromijenjen kao i ”kostur”kuce koje su radili pradjedovi radnici. Sve se radilo rucno, tada.”

Dok on tako prica o istoriji njegove kuce, moje misli su odlutale daleko. Do mojih Zecova. Do moga djetinjstva.Sjetih se stare kuce u kojoj sam rodjen ali i ”novije” kuce koju su moji roditelji pravili. Bio sam nekih 5-6 godina star ali se sjecam mnogo toga. Sjecam se nekih ljudi koji su dovozili neka velika drva na drvenim volovskim kolima nekoliko dana. Onda je jedan dan dosao neki covjek. Rekose da je majstor a ja mislio da mu je to ime. Kad je stigao, odmorio se malo popijo kafu ustade i rece” Odoh ja hajrom zapoceti sa radom”. Imao je neki drveni sanduk i u njemu,svasta. Nekakve velike”sjekire”. Jednu cudnu zubatu stvar koja je bila ,sigurno 2 metra duga i imala drveni”klip”na svakoj strani. Imao je jos jednu ”zubatu” stvar. Nije bila velika. A imala je neki cudan ram. Povezan kanapom i u sredini neki ”klip” kojim je zatezao onu kanapu. Pa je omao neke cekice, drvene.

Jos je imao puno mali gvozdenih stvarcica. Gleda sam sve to sa divljenjem. Onda je taj majstor stavio dva komada drva na zemlju. Babo i on su prevrnuli jedni veliko drvo na ta dva mala. Majstor nadje neku zeljeznu stvar, kaze”klamfa” moramo uklamfati da nebi drvo”bjezalo”.Slusam ja i kontam ” vidi hajvana, pa nemoze drvo pobjeci, nema noge.” kad su smjestili drvo, zapalili su po jednu cigaru. Majstor je ustao skinuo sa sebe kosulju. Pljunu u ruke i uze onu jednu cudnu sjekiru. Mislio sam da ce on ono drvo sjeci u komadice. Al,jok. On sa onom sjekirom napravi jedno cetvrtasto drvo od onog okruglog. I tako je on to radio varje dag. Cim sam cuo sjekiru ujutro, trcao sam vani. Sjedio i gledao sta on radi. Jeo sam sanjim iako se moj otac ljutio. Ali majstor je bio stariji i moj Hasib nije imao obraza da ne uradi kako je majstor reko.

Jednog jutra kaze majstor” sad smo zavrsili sa ”tesanjem”i moramo poceti sa ”srezivanjem”. E tad sam vidio zasta se koristi ona zubata zeljezna stvar. Onaj majstor na jednu stranu a moj babo na drugu. I onda se pocese ”otimati ” za onu ” veliku zagu”kako su je nazivali. A cuda, majko draga. Oni se otimaju a iz drveta izlazi neko”brasno”i odjednom ”otpade” jedan komad drveta. Taj dan i jos jedan su se otimali, al nijedan nije pobjedio. Al je punp onih drva otpalo i ostala ravna povrsina. Sutradan je majstor nesto radio sa onom manjom zubatom stvarcicom. Pa je onda upotrebljavao one cudne zeljezne stvarcice i cekic. I kad su oni otisli na odmor u hlad ja sam otisao da vidim sta je on to radio. Dregi brate cuda. Neka drva su imala neku rupe. Druga su imala neki cudan pravougaonik. Bilo je jos nekoliko drva sa cudnim crtama.

Nakon nekoliko dana dodje jedan komsija sa svojim volovima i doveze dva velika kamena, pa onda jos dva. Moj babo je nesto kopao u zemlji i onda su postavili ona cetiri kamena. Kad je to bilo gotovo veli majstor”sad cemo da nanesemo ”poduminte”.Donose ono jedno najdeblje dtvo. Na suprotnu stranu jos jedno. A onda preko njih jos dvije poduminte. One cudne sare sto je majstor pravio su se nekako poklopile i ona drva se nisu mogla pomicati u stranu. Tog dana je doslo i nekoliko komsija. Majstor vice”hajmo sada svako da donese po jedan ”direk” Donesose oni neka scudna drva na kojima su bili oni pravougaonici. A onda su te pravougaonike ugurali u neke rupe sto su bile u onim podumintama. Odjednom su cetiri direka stojala na cetiri strane. ”ponesite ”vjencanice” vice majstor. Oni donesose. Ista drva kao i poduminte te ih ”natakarise” na one direke. Joj cuda. Ponesite ostale direke . Oni donesose. ”ucerase one direke izmedju poduminti i vjencanica.

Hajde sada dajte makaze. Znam sta su makaze, ali vidi djavola. Oni nose drva koja se naslanjaju na po jedan diker na dnohu i na vrhu. Onda jos neke mala drvca . ”E dad cemo odmoriti pa cemo dizati ”rogove” veli majstor. Gledam ja sve jednog po jednog. Niko od njih nema rogova. Pa kako ce onda dizati rogove. Nakon kratke pauze pocese oni donositi neka nova rdva. Prvo na cetiri coska a zatim i izmedju njih jos cetiri. Vidi cuda, pa to izgleda kao krov. Sutradan dodje opet komsija sa volovima i dovece nekakvih dascica i njesto cetvrtasto. U toku dana je majstor postavio one daske i gotovo, krov. A one cetvrtaste stvari je postavio izmedju onih direka. U toku dana je komsija dovezao neke ”trklje” a majstor je stavljao komadice drva. Poslije je babo i jos nekoliko komsija pocele praviti”plot” od onih trkljica. Jebo te....na kraju su to zatvorili a ostale su one cetvrtaste”rupe”. Cujem majstora kako kaze da ce prozore i vrata staviti kasnije. Majstor je taj dan otisao. Kad sam se sutradan probudio izasao napolje vidim babu i mamu kako kopaju zemlju, posipaju”plivo” po zemlji. Onu plivu sto bude kad se senica vrse. I onda poliju to vodom. I gledaj ja tako kad moj babo udje i poce ”gazati onu zemlju a mati je prevrce. Poslije nose zemlju i stavljaju je na onaj”plot”. E onda sam skonto da to oni prave ”duvarove”.

Tako su oni radili puno dana. U medjuvremenu je jedan komsija dosao i stavljao neke daske po oim vjencanicama i ”gredama” kako on kaze. Cujem dje komsija vice ”jebo ga ti Hasibe, ti si njega zajebo, ovi ”sasovci ” su plaho fini”. Tek kasnije sam saznao sta je on govorio.Nakon jedne hefte su se oni duvarovi osusili. Mama ih je ”finirala” sa vodom vise puta. Onda kaze babi. ” Sutra cu Kumiti ”kucu, pa nek se susi. A onda cu kadKasim doveze bjekle zemlje ”obilit
” duvarove”. Nisam nista konto ali je bilo uzbudljivo. I ja sam uzeo vode, kumijo duvarove, pravio rupe u njima, sve dok me babo nije ”brizovacom ”po guzi. Naredni dani su bili radni. I nasa kuca je dobila i ”pendzere”,vrata, Mama je sve okumila, obilila i onda pocela stavljati kartone po zemlji.A preko kartona su kasnije stavljane ”prnje ili ponjave” kako su se tad zvale. Pa onda zarovi na pendzere. Sporet, pa siljtadi. Kad je sve bilo gotovo veli babo ” eh veceras cemo doniti onu bainu macku i ostaviti je u kuci da prenoci. Sutra cemo i mi preseliti. Sutradan je macka napustila kucu a mi se uselili. Kasnije sam saznao da se macka ostavljala u kuci da se vidi ako je sve u redu. Ako bi macka, nedaj Boze, teslim dusu ucinila, jebi ga, razvaljuj kucu. Njesto nije u redu.
Gledam ja u onog mog prijatelja pa mu rekos” U mojoj domovini Bosni ,svaka generacija mora da pravi,barem jednu kucu, tako mi je moj babo reko”. A on me pita zasto. ”E moj jarane, zato sto kod nas gotovo svaka generacija dozivi barem jedan rat. Sve se porusi,popali, pa isponava. Ponekad se i zemljotres ”uskurci” pa nas i on”sjebe. Osim toga su se ti materijali za izgradnju kuca cesto mijenjali. I jebi ga, napravis jednu kucu, nevalja, stara gradnja, Pravi drugu, Prije nego je cojen napravi, vrisne. I tako . To ti je moja Bosna jarane. Sreca sto smo mi bosanci vaki kakvi smo. Uprkos svim glupostima i budalestinama pomazemo jedni drugima. Nemer drugacije da ga jebes. Nemer cojek sam prezivjeti.” ”A banke, pa mozete dici kredit”, rece moj prijatelj. Ma jasta, Bosna je Bosna care i nije Svedska. Kod nas ako ne zavrnes rukave, jebo si jeza.

Zakon o fotografisanju

Malo ponavljanja gradiva o tome što je dozvoljeno, a što nije, po pitanju fotografiranja:

Opširnije...