Izdvajamo

Piše: Semira Jakupović

BAJKA O ZLATNOJ KAŠICI

   (Bosanskim legendama)
Na mezarjima širom naše Bosne
Legende spavaju
Dječaci su preko noći ljudi postali
Hrleći za slobodnim kućnim pragom.

Bodrili ih
iz prikrajka
Iz toplih soba, ispred kamina
U prsa se busali
ispred geografskih karata
Iz kabineta, iz parlamenata
Obećavali i mnogo,
A ne davali ništa.

Jurišale legende uz pokliče ratne
Sanjali peći i majčino krilo
Zagrljaj voljenih
I njihova tijela
Mrzli se prsti na obaraču
Dok steže ciča zima bijela.

Kroz snijegove koračali,
Hladne rijeke preplivali
Uz nadu da ce najdraže opet sresti
Da će iz zlatnih kašika jesti.

Herojsko srce kliče
Oteti ne damo svoje
Strah prikriva goloruk
Ne osjeća trnje bosonog
Dok ognjište brane od silnika

Sloboda konačno dođe
Gnijezdu se vratiše ptice
Završi bajka o kašici zlatnoj
U zaborav padoše
 priče o buducnosti slavnoj.
 
Nakon ovoliko godina
Preživjeli obojeni sivilom i nepravdom poslijeratnom
Zaboravljeni, sa značkom svojom zlatnom
 dosadni i sebi i drugima.


Obećanja u vodu padaju
Dok uspomene na hrabrost blijede
Sve se na kraju na statistiku svede
Dok iskreno samo porodice žale
Za onima koji vjerovaše u ideale.

Semira Jakupovic


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 200 gostiju i nema prijavljenih članova

mektebi 3 (2012.).jpg

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.