Izdvajamo

Piše: SEMIRA JAKUPOVIĆ

Jesenje lišće leži mi pod nogama
palo pod udarom ubice vjetra
grije mi noge žuto smeđi ćilim
dok lijeno koračam
željna  vrijeme da zaustavim.

Tako ćemo i mi, ljudi,
jednom dio zemlje postati
k’o lišće ovo po kojem gazim,
 kojemu se divim
I u isto  vrijeme žalim.

Sjećat ćemo se života zlatom okovanog
I tugovati zajedno sa maglom sivom
jednom kad danas postane juče
kad budemo gledali gole grane
na koje slijeću crne vrane.

Sunce  već odavno drijema
nemoćno da se sa teškim oblacima bori
elegiju piše o proteklom ljetu
I sa samoćom ne moze da se izbori.

I dok sjedim sama na vlažnoj klupi
I posmatram komadić sunca kako pleše
žalim nostalgično za paletom zlaćanih boja
za nebom što plavo nekada biješe.

Šta to ima u nama ljudima
pa da o zvjezdanim stazama maštamo
dok po kaljavom drumu hodamo,
pa kad do vrhunca stignemo
opet se na početak vracamo.

Šta li je to u nama ljudima
pa žalimo samo kad gubimo
na dobrotu ostajemo nijemi i gluhi
I uvijek prekasno volimo.

Curi polako ovaj trenutak sreće na klupi
K’o sunce jesenje što brzo se gasi
umiru polako dani neproživljeni
a lišće zlatno postaje crno.

O, jeseni, jeseni,
nećeš se jos dugo s vjetrom moći boriti,
I drveće će tvoje odoru izgubiti,
I topla soba hladnoj gošći zimi
postat će nerazdvoji drug
a ja, obični smrtnik
gledati kako život zatvara
svoj krug.


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 195 gostiju i nema prijavljenih članova

vodopad prema mrakovici.jpg

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.