Izdvajamo

Piše: Elvir Softic Nastavnik Likovnog

Nedavno sam gledao jedan stari talijanski crno - bijeli film ...KRADLJIVCI BICIKLA, sto danas izgleda kao bajka,..jer tesko je vjeovati da je to mogla biti tema jednog, ito super filma.
Ali,to je bilo vrijeme evropskog siromastva,kad je jedan BICIKL imao veliku vrijednost. A koliku tek za djecu ne treba ni govoriti.
A sta su krala kozaracka - carsijska djeca?
Bicikle nisu, jer ih tako rekuci nije ni bilo.

Ali, zato su oni mogli krasti BOSTAN ,da bostan.To je bilo vrijeme kada je novaca bilo jako malo, a djeca ga nisu skoro nikako imala, tako da su se samo s ocima punih ceznje, mogli u svojoj masti sladiti sa CRVENIM KRISKAMA ,kojima je trgovac golicao kupce.Zelja za tim RAJSKIM VOCEM je bila toliko velika, da su se djeca pocela poput onih KRADLJIVACA BICIKLA, organizirati u kradzi bostana. Do bostana nije bilo lako doci, jer vlasnici polja i njiva su danoncno to cuvali .Djeca su se sluzila raznim trikovima.

Poveli bi sa sobom jednoga psa kojeg bi pustili
da se obracuna sa psom od cuvara , a za to vrijeme brzo bi nabrali sto vise bostana i netragom nestali. Ali, dogazalo se ipak da cuvar ulovi ponekog" hajduka" i cak da ga sveze ,dok ne dodze roditelj. Vijest o tome bi se brzo prosirila CARSIJOM.,uz obavezno UVELICAVANJE I DOTJERIVANJE, da bude sto bombastija , a kad se sve zavrsi onda bi mali mucenik brzo postao CARSIJSKI HEROJ i tema dnevnog prepricavanja.

A na " nasem cetvrtku" kad seljak dotjera kola bostana za prodaju, ondaj bi se " HAJDUCKA CETA " pomjesala sa kupcima oko kola i jedan najvestiji bi vrebao priliku kad je seljakova paznja billa najmanja i brzo bih spustio bostan ispod svojih nogu ,ne pomicuci se nikuda ,a slijedeci " clan cete bi gurnuo dalje , a ovaj bi onda brzo uzeo bostan i odjurio na vec ogovoreno mjesto , gdje bi se onda svi zajedno sladili rajskim vocem.A onda naravno sve ispocetka i tako svakog cetvrtka trenirali bi oni snlazljivost i hrabrost ,sto danasnja djeca treniraju u toplim sobama na video igrama.

A kad neko iz skupine nadze posao ili ode negdje daleko ,znao bi on doci medzu svoje JARANE, koji su jos radili stari posao, kupiti svakome po jedan bostan i onda zajedno NA MIRU uz smijeh i prepricavanje najuzbudljivijih dogadzaja iz bogate riznice " HAJDUCKIH PODVIGA" nauzivaiti se u rajskom vocu.
Znali bi kasnije susresti i sa svojim starim znancima, koje su nekada u svoja zlatna vremena ,tako vjesto podkradali , ali niko se vise nije ljutio.Govorilo se tada ,...pa djecije je KRASTI VOCE,..i tako uz veselo prepricavanje i koju rakiju, sklapao se mir , koji i do danasnjeg dana jos traje.
Doduse , vec odavno nema kao nekad polja pod bostanom, ..A DA IMA ,KO ZNA STA BI BILO, jer samo ukradeno voce je bilo tako do NEBA SLATKO....


Agenda

21.08.2017. posjeta Koričanskim stijenama

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 77 gostiju i nema prijavljenih članova

vodopad prema mrakovici.jpg

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.