Piše: Misba Sheikh

Tuga obavija
Srebrenicu
Kao mračni oblak
Spreman da prospe
crne tajne.

Bijeli, snježni brežuljci
Smrznuti, nepomični,
zaraženi  stvaranim snovima
zloćudnog čovjeka

Rijeke teku
Kao što su uvijek tekle
Sunce izlazi I zalazi
Na zemlji svetoj,
Nasiljem isječenom.

Tišina
Se uvlači,
Očajna
Gdje je ta pobuna,
Protest nad nepravdom?

Žene sjede u
U razrusenim domovima
Čekajući
Da čekanje
Zavrsi..

Mole
Možda neko
Cuje njihovu priču
Koja mrmljajuci  dolazi
Kroz jezive predjele.

Poricanje u lice
Bjesni nad istinom
Neporecivom
Oči koje su vidjele mnogo
Sastaju se sa
Očima koje nisu vidjele nšta.

Izmučena  srca
zastanu na momenat
Na najmanju pomisao
O slobodi.

Translated by Semira Jakupović

Piše: Semira Jakupović

Sjetimo se Srebrenice I svih drugih gradova koji cijenu rata skupo platiše

Jadnih ljudi u kolonama za streljanje koji se nikada kući ne vratiše

Eha  strave i užasa što u ljetnoj noċi odjekuje

Tješenja da ovo zlo jednom će proći

Ideala i vjere da bolje sutra  će doći

Muškaraca, djece, staraca u poderanoj odjeći I njihove nesnosne boli

Oči orošene,u nebo uprte, nijemi pogled  sto Boga za spas moli

Sjećanja utjehu nude na one sto srce toliko voli, razum je sve jači

Epohu mira priželjkuju,  put spasa sve je kraći I kraći

Samo još malo, pa do slobode, sve bliže su svojoj braći

Rat, taj oholi rat, ni za kog milosti nema

Ekrani su prepuni vijesti, ali obmanut svijet nažalost drijema

Borba između života I smrti, Evropa oklijeva i karte u rukavu vrti

Ratnici oholi, pretvoreni u demone, odluke prave u ime smrti

Epitafe  pišu, prošlost s radošću brišu I  prljavom pravdom rukuju

Ne haju za prijatelja I prvog komšiju, pretvaraju se u sotone

I jata ptica pripremaju se za bijeg pred ovom strahotom ljudskoga uma

Caruje snaga oružja, čuju se rafali sa prašnjavog druma I kao u košnici pčela sve vrvi

Evo, zora  sviće,  sa pečatima svježeg mesa I krvi