Izdvajamo

Hrvatska radiotelevizija (HRT) ovoga se tjedna prisjeća svojega kolege Željka Ružičića, koji je poginuo 2. veljače 1993. godine u Sarajevu. Izaslanstvo Hrvatske radiotelevizije i Zbora ratnih izvjestitelja Hrvatske radiotelevizije u povodu toga u petak 2. veljače kod spomen-obilježja zaposlenicima Hrvatske radiotelevizije poginulima u Domovinskome ratu položit će vijence i upaliti svijeće.

Željko Ružičić rođen je 26. kolovoza 1948. godine u Prijedoru u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu pohađao je u rodnome gradu i u Zagrebu. Maturirao je u klasičnoj gimnaziji, a nakon studija novinarstva u Ljubljani završio je Fakultet političkih znanosti u Sarajevu. Novinarstvom se počeo baviti u ranoj mladosti. Kao gimnazijalac je pisao za zagrebačke dnevnike Sportske novosti i Večernji list te za sarajevsko Oslobođenje te Večernje novosti. Ubrzo je otkrio radio kojemu je, unatoč televizijskomu iskustvu, ostao vjeran sve do svoje smrti.

Željko Ružičić prošao je sve faze novinarstva: bio je suradnik, novinar, urednik mjesnoga dnevnog lista Kozarski vjesnik i gradskoga radija u Prijedoru, glavni urednik sarajevskoga Radija 202 i Drugoga programa Radija Sarajevo te urednik ratnoga programa Radija Sarajevo. Bio je dugogodišnji član novinarsko-uredničke ekipe poznatoga Večernjega programa Radija Zagreb i dugogodišnji dopisnik Radija Zagreb iz Sarajeva.

Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini kolega Željko Ružičić slušateljima Radija Sarajevo bio je glas utjehe, nade, ali i prkosa, a slušateljima Hrvatskoga radija (HRT – HR) i gledateljima Hrvatske televizije (HRT – HTV) svakodnevno je prenosio informacije iz opkoljenoga Sarajeva koje, kao ni svoje sugrađane, u najtežim trenutcima nije ni pomišljao napustiti.

O strahotama i stradanjima u opkoljenome Sarajevu kolega Željko Ružičić izvješćivao je i slušatelje u iseljeništvu, ponajviše u Australiji u kojoj ga pamte po njegovim britkim izvješćima u kojima, unatoč svoj nemilosrdnosti koju su Sarajlije i stanovnici Bosne i Hercegovine u tim ratnim godinama proživljavali, nije nedostajalo iskrene emocije i humora u nadi da će se zlo, sijanje smrti i patnje što prije zaustaviti.

Svoje je posljednje izvješće za Hrvatski radio (HRT – HR) kolega Željko Ružičić predao 2. veljače 1993. godine, a ironija ili sudbina poigrali su se da u jednome od najmirnijih dana u opkoljenome Sarajevu na novinarskome zadatku, u samome središtu Sarajeva, izgubi život. Jedna od dvije ispaljene granate 2. veljače 1993. godine zaustavila je kolegu Željka Ružičića, ali istinu ni jedan metak, ni jedna granata, pa ni jedan rat nisu i nikad neće uspjeti zaustaviti i skriti.


hrt.hr

 

Ubili mi dajdu, ubili i njegovog sina. Ubili sve moje jarane, komšije,prijatelje. Zapalili moju kucu, a i kuce svih mojih dragih. Silovali naše majke,sestre, rodice,žene.

Necu i ne mogu im ni  oprostiti ni zaboraviti.

Ali eto život je kao rijeka,tece i ne zaustavlja se.