Izdvajamo

Piše: Drago Perković
U Omarskoj su i danas,25 godine poslije, vidljivi i lako prepoznatljivi tragovi stravičnih i krvlju usidrenih mrlja nasilja nad nedužnim civilima opštine Prijedor.Njega,sa zidova patnje, ne pere separacija,ni kiše,a ni zaborav.Nije Omarska bila nikakav logor.Ona je bila poslednja stanica prema Hrastovoj Glavici,Tomašici,Jakarinoj Kosi ili Redku.

U tu svrhu bila je i pomno planirana.Nije bila namjenjena preživljavanju,svjetlosti dana,sjećanjima,komemoraciji,spomen obilježju,pomenu ili balonima koji putem neba nose imena njenih žrtava.Zato i jeste bila onako brutalna,krvava i stravična.Zato i jesmo,u njoj,ubijani premlaćivanjem,klanjem i mučenjem.Vrijeme je bilo na strani kasapina Omarske i sve što su nam priredili,radili su to bez žurbe i temeljno.Bili smo namjenjeni iskopavanju naših krhkih ‘’prenapuhanih’’kostiju ispod tona ilovače,gaženi,izgladnjivani,lomljeni i onda,możda,u glavu ustreljeni jer,otvoreno,šta su imali više da lome u nama osim ako nisu tragali za ispuštanjem skršenih duša koje bi popratili grohotnim smijehom ma gdje one odlazile.

Omarska nije bila nikakav logor jer je bilo svejedno i njima a bilo je svejedno i nama.Straha,u klasičnom smislu,nije gotovo ni bilo.Bilo ga je medju onim rijetkima koji su premlaćivani u gomili,onima kojima,igrom slučaja, nije šest ljudi divljački skakalo po bubrezima,onima kojima nisu o njihova gola i iznemogla tijela gasili opuške cigareta,nisu stigli da im kosti broje kablovima,palicama,pendrecima i metalnim šipkama,da im meso zarezuju,paraju i probadaju kamama.Oni su bili u stanju da misle van njenih zidina,mi nismo,i takvih je malo,ali ih je bilo.Smrti se odlazilo sporo i bolno.A otišlo joj se osam stotina puta..iz Bijele Kuće posebno..
‘’s vaših ruku,gospodo četnici, nikada nećete sprati našu krv’’

 

 


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na web-stranici: 170 gostiju i nema prijavljenih članova

Sehidsko Turbe.jpg

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.