Cetvrtak. Onako standard toplo vrijeme , carsija puna, prosle hefte nakislo pa se raja opet trgla u baste a i kosidba je vec pocela. Nekih velikih novosti nisam cuo. Iduca hefta ce biti sa vise dogadjaja, Posjeta sehidskog mezarja, 19.godisnjica od napada na Kozarac (24.05.) utorak. Zatim, obilazak logora Trnopolje ( 26.05. ) cetvrtak.

Najvažniji preduslov za uspješan kalem je da rez na duši mora biti odlučan i neumoljiv. Deviza je: "zasijeci i uđi slobodno". Nakon nasijecanja duše (recimo po logorima) zamorci se u što većem broju protjeraju u drugu sredinu gdje nastavljaju život, naizgled u istom obliku. Bolje rečeno, zamorci u novoj sredini ni ne primjećuju da su duševno zaklani i da im se upravo ugrađuje, novi, zdrav kalem drugačije boje, okusa i mirisa

Uvod

Idem opet kući, za Kozarac. Tamo gdje su me Zemlja i Sunce prvi put tesali, vajali, pa odvajali. Tamo gdje davno pustih korijen, 1992. prihvatih kalem. Idem gdje Sunce baš na istoku izlazi. Tamo gdje i trava, ma i uzavreo kamen miriše. Gdje moj glas i muzika drugačije zvuče, a ljudi opet umiju da se smiju. Idem kući. Korak mi tu staru stopu traži, bunovan pogled opet Kozaru sabahom obgrli. Idem babi svom. Nosim nešto odjeće, poklone, muziku, jednu knjigu i puno srce. Dosta. Meni dosta.

Idem od kuće kući. Lijepo je imati dvije kuće. Lijepo. Napokon je lijepo. Čovjek je stalno na putu i stalno u povratku. Teško je kad nigdje ne pripadaš. Teško je kad nikud ne ideš i nigdje i nikome se nikada više ne vraćaš. Eto me…

ČASNI RUSS CARNAHAN

IZ SAVEZNE DRŽAVE MISSOURI

U ZASTUPNIČKOM DOMU AMERIČKOG KONGRESA

Utorak, 10. maj 2011. godine

Gospodin CARNAHAN: Gospodine Predsjedavajući, javljam se danas kako bih odao priznanje žrtvama zloglasnog logora u Omarskoj, smještenog u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.

U ljeto 1992. godine, Omarska je bila mjesto masovnog kršenja ljudskih prava u pokušaju da se nesrpsko stanovništo istjera iz ovog dijela zemlje.

Kad je svijet saznao za ove masovna zvjerstva, tužitelji Ujedinjenih Nacija su pokrenuli postupke protiv mnogih počinitelja ovih zločina.

Prima:
Ratko Mladić

Optužen 8. novembra 2002. pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju po petnaest tačaka za: 1. Genocid; 2. Učestvovanje u genocidu; 3. Progone na političkoj, verskoj i nacionalnoj osnovi, kao zločine protiv čovečnosti; 4. Istrebljenje, kao zločin prema čovečnosti; 5. Ubistvo, kao zločin protiv čovečnosti; 6. Ubistvo, kao kršenje ratnih zakona i običaja; 7. Deportaciju ljudi, kao zločin protiv čovečnosti; 8. Nehumana dela (prisilna premeštanja), kao zločin protiv čovečnosti; 9-14. Protivpravno terorisanje civila, ubistvo, okrutno postupanje, nehumana dela, napade na civile; 15. Uzimanje talaca[1] .

Adresa - nepoznata

Čoveče – Mladiću Ratko,

Ovo nije pismo podrške Srpkinje u tridesetim, koja drži Vašu sliku uz ikonu. Svakako da takvih neposlatih pisama ima među neplaćenim računima, starim brojevima Politike i šajkačama mnogih Srba, ali ovo nije takvo pismo. Sada već možete pretpostaviti da ovo nije ni prijateljsko pismo, jer moji prijatelji nisu ubice, secikese niti prevaranti. Jasno, ovo nikako ne može biti ni ljubavno pismo, daleko bilo, možete mi otac biti.

Da i ja kazem koju

Nije vjeronauka! Ne može bit i vjera i nauka. Il' je vjera il' je nauka! Trebalo bi biti "vjeronauk" - učenje o vjeri za djecu i odrasle...

Al' svi vole da dodaju ono "a" ("koja tipa motora je u tvog golfa?") Ako griješim - ispravite me! Nisam ni ja sveznajući, nisam ni ja Super-Šilja!

Al' jedno znam! U socijalizmu nije bilo ovoliko udruženja i nisu svi toliko tražili svoja prava. Danas je sasvim normalno pročitati vijest tipa "Udruženje prosjaka traži od Vlade hitne mjere za sprječavanje udara poskupljenja na standard građana!" I u daljem tekst donosi: "Ukoliko se građani ne oslobode tolikih udara na standard - članovi našeg udruženja spast će na prosjački štap!" - navode se riječi predsjednika Udruženja prosjaka...

To:  Javnosti Srbije, Bosne i Hercegovine i diljem nekadašnje Jugoslavije, organima vlasti Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Opštine Prijedor

Povodom 9. maja, Dana pobede nad fašizmom i Dana logoraša Bosne i Hercegovine, javnosti Republike Srbije i Bosne i Hercegovine upućujemo

DEKLARACIJU O NASTAVKU BORBE PROTIV FAŠIZMA

Deklaracijom ukazujemo na današnju politiku Republike Srbije koja negira ratne zločine i postojanje koncentracionih logora tokom devedesetih godina. Ta politika poništava glavnu tekovinu Drugog svetskog rata—ravnopravnost svih naroda sa prostora nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.