Sve hocu da vam malo docaram kako je bilo kod moje nane u kuci...

Kuca je uvijek mirisala na svjez hljeb... Vatra se ponekad lozila i ljeti jer hljeb bude ljepshi... a tako je sve bilo cisto i svjeze ma NEOPISIVO... Secija je bila od zida do zida, starinska, tvrda ali ugodna, jastuci pa peskiric (nije obican peskir vec ukras preko jastuka) bijel sa vezom mojih tetaka i majke...  Naravno vitrina na kojoj je bio radio onaj starinski VELIKI prije nego se mogao hvatati TV signal... Onda je tu bila druga soba, inace je sluzila da se moze malo prileci, a tu su nana i dedo u stvari spavali... Cetverokrilni prozori u obe sobe...
Sjecam se bas ulaznih vrata kad krenesh od hodnika u dnevni boravak... bila su krem boje i imala su neprozirno narandjasto staklo i crnu shteku... koliko sam puta tu steku dotakla samo dragi bog zna... A nista mi nije bilo draze petkom iz skole i samo svratim da ostavim tasnu kuci i na autobus... a ono zima i malo snijega... ja otvaram vrata a nena nako sjedi i nesto ili plete ili joj u ruci musaf... i ono me preko naocala pogleda kad BAHNEM... obicno bi reci: nu nje, odakle tebe bonicko, nisam ti se nadala po ovom kijametu... a dedo sa svojom francuzicom i vjecitom lulom lezi u cosku i smije se od dragosti sto sam dosla sve se vrpoljeci u mjestu i rado bi ustao i skakao od srece ali se suzdrzava eto jer on je ozbiljni dedo pobogu... onda izljubim svoju nanu u lijevi joj mirisni obraz i iscmokam je znas samo tako, a ona sve kroz smjeh govori: ma lazes ne volis ti mene toliko... a ja ponavljam da je sto puta vishe volim nego ona i misli.... onda izljubim dedu, i malo pored njega sjednem... Nana ostavi sta je radila, pa u hodnik da mi donese graha (a ko fol mi se nije nadala)... nije mi se nadala ali za svaki slucaj je napravila moje omiljeno jelo eto pa ionako mora se nesto jesti... a znala je da cu doci... poslije govori, a bas sam Allaha mi mislila o tebi nesto jucer i danas...  malo odoh od teme ali da se vratim...

Ovaj Cetvrtak pocinjem sa velikim Hvala ovom covjeku Arminu Paratusic koji me je iznenadio sa jednim lijepim poklonom kao nagradu za moj trud i rad na ovoj stranici. Armina, do prije mjesec dana nisam niti poznavao. Sreli smo se na jednoj svadbi i on me je prepoznao i pohvalio moj Cetvrtak i vec slijedece sedmice, kako sam se ja zalio na svoju digital kameru, donio mi je novu digital kameru kao poklon.

Danas je nastavljena ekshumacija civilnih bošnjačkih žrtava stradalih na području Kozarca u periodu '92. godine. Ekshumacija se vrši na području planine Kozara, lokalitet Podgradci, koji pripada općini Bosanska Gradiška. „Za sada je iz ove masovne grobnice ekshumirano šest žrtava, a ekshumacija će biti nastavljena i u narednom periodu.

Tijelo Ibrahima Ramulića, jednog od prvih povratnika u Hambarine, kod Prijedora, pronađeno je 6. novembra 2001. godine u iznajmljenom kontejneru Ujedinjenih nacija u zaseoku Brđani.

Tijelo Ramulića, koji je u vrijeme ubistva imao 64 godine, pronašla je komšinica Zlatka Muhić, koja je u međuvremenu preminula.

Policija je obavila uviđaj i ubrzo utvrdila da bi za ubistvo mogao biti odgovoran Jasmin Habibović zvani Tajson, kome se nakon ubistva Ramulića izgubio svaki trag.

Istraga: Ljubiša Cvišić, inspektor za krvne delikte u Centru javne bezbjednosti Banjaluka, ispričao je da je nakon uviđaja konstatovano da je Ramulić izudaran drvetom po glavi, a zatim je uboden nožem u srce i stomak.

Bivši logoraši, porodice i prijatelji ubijenih mirnom šetnjom su se prisjetiti dešavanja iz 1992. godine

U organizaciji udruženja logoraša Kozarac i Prijedor 92, te Udruženja Prijedorčanki "Izvor" u subotu je obilježena 19. godišnjica od zatvaranja zloglasnog logora Omarska kod Prijedora.

Obilaskom prostora nekadašnjeg logora "Omarska" i odavanjem počasti stradalima, bivši logoraši, porodice i prijatelji ubijenih mirnom šetnjom su se prisjetiti dešavanja iz 1992. godine u tom logoru i zločina koji su tamo počinjeni u tom periodu. Današnjoj ceremoniji prisustvovalo je oko 2.000 bivših logoraša, koji trenutno žive u državama širom svijeta.

Cesto pocinjem Cetvrtak sa pricom kakvo je vrijeme danas bilo. Vrijeme je promjenljivo bilo citavu heftu. Fotografije cu poceti sa motorijadom koja je bila u suboto. Senad Joldic je na ovaj nacin izrazio dobrodoslicu gostima motorijade.

Padni - ustani. Padni - ustani. Padni....Ustani. Padni ustani

Trči...Hodaj...Skakući...Zapinji...Padni.....Puži....Ustani !!!

I šuti. Dobro je. Može biti i gore. Uvjek može biti gore...

Savij se, trpi...Sve dok ti šef ne zašije dovoljno peneza u jorgan a tebi Trpimir postane srednje ime. Šuti i trpi.

Pise Satko Mujagic

Izlomise me zadnji mjeseci. Pa sad, i na odmoru, mozak jos neke svoje bitke vodi, tijelo ne zna vise da se odmara. Brzina tek naizgled smanjena, kao bicikl kojeg padina jos nesmetano goni, iako je sada sve naizgled ravno, a pejzaz drugaciji.

Na putu za Split stadoh u Drvaru i Livnu. U Drvaru, prica mi Neda, vlasnica gostionice, nema ljudi. 'Nema  ni u Kozarcu, rekoh'. Bila je u Prijedoru kao izbjeglica, kaze. Drago joj bi kad ugleda prve povratnike. I vratila se i ona i njeni, prije 4 godine. Mila me pita:'tata, jel' ti to prijateljica?' Nije, sreco, rekoh. Tek smo se upoznali, ali se druzimo. Lik na terasi, u crvenoj majici s cirilicnim natpisom "SRBIJA", pokaza mi rukom gdje je Titova pecina. 'Tamo, bas iznad one kuce, onog dimnjaka'. 'Hvala, ne znam kad sam zadnji put bio'.

Ovaj Cetvrtak cu da pocnem sa desavanjima od nedelje, posjeta logoru Keraterm. Moje misljenje je da je ovaj put posjeta bila najbrojnija u zadnjih sedam ili osam godina. Nadam se da ce iduce godine biti jos veca brojka. Cekajuci zvanicni pocetak programa ja sam malo hodao okolo i fotografisao raju, poznate i nepoznate.