Salko Žuti (prvi dio)
Pise: Satko Mujagic
Pisao sam jednom, nesto malo, o Salki. Onom Sinanagicu iz Starog Grada, nazvanom po 'didu' Salihu, kojeg sam znao samo iz prica. Taj dugonogi kozaracki momak izrazito zute kose i crnih, prodornih ociju ostace mi mozda prvi primjer onog mladenackog bunta 'bez razloga', stalnog djecackog hira i nedokucive, naizgled nepotrebne zelje za protestom i pobunom protiv svega sto je ustaljeno, staro, uskladjeno, vec napravljeno i takvo samo zato jer je oduvijek takvo.Salko je bio zivi primjer neugasive, za sve uocljive zelje za razbijanjem zidova, preskakanjem davno iskopanih sanaca i prelaskom nevidljivih granica. Zeljom koja je onda cesto izgledala sama sebi cilj.
Bio je nekoliko godina stariji od mene, tako da nisam imao priliku s njim provesti onoliko
vremena koliko bi bilo dovoljno za jedan dobar tekst o ovom nezaboravnom momku.



Neka je hvala Allahu koji je objavivši Kur'an pozvao svoje robove da uče, čitaju i proučavaju u ime svog Gospodara koji je sve stvorio. Koji je čovjeka od zakvačka stvorio. Koji ga je poučio govoru i pisanju. Neka je Allahov mir i blagoslov na Poslanika milosti Muhammeda a.s., koji je rekao da je traženje nauke farz svakom muslimanu i muslimanki istakavši da je vrijednost učenjaka nad onim koji nije učen kao njegova vrijednost nad jednim od nas. Donosimo mir i blagoslov na njegovu porodicu, njegove ashabe i tabiine koji su slijedili njegove upute, koji su učili i proučavali i ono što nauče u praski primjenjivali.


