Izdvajamo

Bivši libijski vođa Moamer Gadafi ubijen je 20. oktobra nakon što je uhvaćen u svom rodnom gradu Sirtu, te je time okončana njegova 42 godine duga vladavina. Nakon Gadafija zapadni svijet očekuje uvođenje demokratije u Libiju od strane Nacionalnog prelaznog vijeća (NPV).

A dok u Libiji NPV "ne uspostavi demokratiju", u nastavku pročitajte šta je narod Libije imao pod Gadafijevom vlašću, a što će najvjerovatnije izgubiti u vrlo skoro vrijeme, ako već i nije:


- među osnovnim ljudskim pravima u Libiji bilo je i to da svako ima kuću,

- obrazovanje i liječenje bili su besplatni,

- računi za struju nisu postojali jer je bila besplatna za sve građane,

- krediti u bankama bili su beskamatni,

- svi tek vjenčani parovi od vlade su dobijali 50.000 dolara (cca. 70.000 KM) da kupe prvi stan,

- svaka porodilja je nakon rođenja djeteta dobijala 5.000 dolara (cca. 7.000 KM) od strane države,

- vlada je u kupovini automobila učestvovala sa pola novca,

- cijena goriva bila je 0,14 dolara za litar (cca. 0,20 KM),

- cijena jednog hljeba u Libiji bila je 0,004 dolara (cca. 0,005 KM - pola feninga!),

- dio zarade od prodaje državne nafte prebacivao se direktno na bankovne račune svih građana,

- ukoliko je Libijac htio da postane farmer, dobijao je zemlju, kuću, opremu, sjeme i stoku kako bi otpočeo posao,

- onome ko nije mogao da nađe posao nakon završetka školovanja država je isplaćivala novac u vrijednosti prosječne plaće u njegovoj profesiji sve dok ne pronađe posao,

- Libija je imala najveći sistem za navodnjavanje na svijetu, poznat kao "Velika vještačka rijeka", kako bi vodu dobili svi u pustinji,

- ako neko nije mogao da nađe obrazovnu ili medicinsku ustanovu koja mu je bila potrebna, vlada mu je plaćala odlazak u inostranstvo, a pored novca za liječenje i obrazovanje, svaki Libijac dobijao je i 2.300 dolara (cca. 3.200 KM) mjesečno za smeštaj i iznajmljivanje automobila...

Mnogi će reći da je Gadafi mnogo toga uzimao za sebe, a da je vrlo malo davao narodu. Vrijeme će pokazati pravo stanje stvari...

(24sata.info


 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.